Čez vodu skoči, kopita ne smoči, u Muzeju Prigorja

Čez vodu skoči, kopita ne smoči - kaj to je?  To je kajkavska pitalica, a odgovor je na izložbi.

Formalnog otvorenja neće biti, no posjetitelji će moći razgovarati s autorima slika iz Ostvarenja u srijedu 14. 10. od 18 - 20 sati uz pridržavanje uputa i mjera HZJZ, čemu je prilagođen i dozvoljeni broj posjetitelja u izložbenom prostoru.

U bogatoj knjižnici Muzeja Prigorja jedno od najdražih nam izdanja stari je broj časopisa Kaj iz 1971. godine (godina IV, broj 6). Časopis od 1968. godine izdaje društvo Kajkavsko spravišče, a spomenuti broj u potpunosti je bio posvećen Sesvetskom prigorju. Uz mnoge korisne i zanimljive podatke, u njemu smo pronašli i popis narodnih zagonetki i pitalica kojima su Prigorci nekad zabavljali jedni druge. Danas ih malo tko zna pa je sreća da su ostale zapisane, a zasluga za to, kao i za najveći broj tekstova u spomenutom izdanju, pripada dr. sc. Franji Šatoviću, hrvatskom agronomu rođenom u Cerju. 

Pitalice, kao oblik igre koji potiče razmišljanje, na putu su da zauvijek nestanu iz suvremenog života, a kajkavski govor na kojem su stvorene i zabilježene sve rjeđe se čuje. Razmišljajući o načinima na koje bismo u edukativne programe Muzeja mogli uključiti oboje, palo nam je na pamet kako bi pitalice mogle biti zanimljive i naslikane. Autore oslikanih pitalica odlučili smo potražiti među najiskusnijim i najmlađim članovima naše zajednice pa smo svoju ideju izložili korisnicima Doma Medimar Prigorje i polaznicima poduka slikanja i crtanja Ostvarenje. Jednostavan zadatak odabrati pitalicu i naslikati njezino rješenje, članovi obiju grupa prihvatili su s veseljem. Tako je svaka pitalica dobila svoj par autora, a radovi koji su nastali na dvjema likovnim radionicama prikazani su javnosti na izložbi u Muzeju Prigorja.

U godini brojnih iskušenja, kad su nam uobičajena druženja onemogućena, autori su se upoznali tijekom video poziva koji je za njih organizirao Muzej Prigorja. Razmijenili su iskustva, podijelili probleme s kojima su se suočili rješavajući prenošenje riječi u slike i pohvalili jedni druge za rješenja i realizirane likovne radove. Sigurni smo da bi im bilo mnogo lakše da su mogli sjediti jedni uz druge, no uvjereni u to da će uskoro doći i to vrijeme, s radošću i nestrpljenjem obećali su jedni drugima skore susrete. I da ne zaboravimo, radi sjećanja na početak novih prijateljstava koji su potaknule prigorske pitalice, dogovorili su se da će međusobno razmijeniti radove. 

(Morena Želja Želle)