Car Franjo željeznicom kroz Sesvete

Iz ostavštine prof. Mirka Petravića, povijesnice kao prilog  našoj prošlosti.

„Via ferrea, vulgo: železnica“

Željezničku prugu dobile su Sesvete 1870. Već 1869. navodi se prvi željezničar Josip Berkopec (bio je valjda prethodnica!) da bi 1870. i dalje slijedili i ostali među kojima je, dakako bilo i Slovenaca i Čeha. Hrvatske su željeznice sve do sloma Austro-Ugarske bile sasvim u madžarskim rukama, službeni je jezik bio madžarski a svi prihodi odlaze u Madžarsku. Zar nisu onda sa svim time potpuno u skladu poglavari željezničke stanice u Sesvetama Karol Bodnar (sa sinovima Belom i Gejzom) te Bela Horvat? Krleža bi rekao „...u slavu hiljadugodišnjeg kraljevstva Sent Ištvana, u smislu madžarsko-hrvatske nagodbe od godine 1868.“

Car i kralj Franjo Josip I provezao se željeznicom kroz Sesvete u listopadu 1895. godine

S tim je u vezi i događaj što ga je očevidac župnik Nikola Matica zapisao 1895. godine: „ Mjeseca listopada putovalo je kroz Sesvete željeznicom u Zagreb Njeg. c. i k. Apošt. Veličanstvo Franjo Josip I. I sama župa Sesvete nije htjela zaostati za drugima, a da ne iskaže dužno štovanje i svoju odanost premilostivom kralju. U tu svrhu sam u nedjelju prije dolaska Njeg. c. i kr. Ap. Veličanstva narod u crkvi umolio, da se u što većem broju sakupi, i da kuće svoje uriesi sa hrvatskimi barjaci i zelenilom. To je narod dragovoljno i učinio, te se u velikom broju odputismo do željezničke stanice sesvetske. Nu eto ti neprilike. Glavar željezničke postaje dao skinuti sa želj. stanice hrvatske barjake, te se vijaše samo magjarske, kao da ovuda prolazi samo magjarski kralj, a ne hravatski. Nasta među narodom gibanje i smutanja, koju uz pomoć božju brzo umirih............ Da se barem donekle osvetimo bahatom magj. glavaru, i da u istinu pokažemo Njeg. Veličanstvu da prolazi kroz hrvatsku zemlju, poredao sam seljake u red i svakom stavio u ruke hrvatsku zastavu, te tako u redu odosmo uz zvonjavu zvonova na žup. crkvi na želj. stanicu sa hrvat. zastavami. Tu se poredasmo u red, a naši seljaci ponosno držahu hrvat. trobojnice u vis, te kad se je ovuda provezlo Njeg. Veličanstvo, vidjelo je same hravatske zastavei bi pozdravljen od množtva naroda sa : živio hrvatski kralj! Da si brate moj vidio onda nasamarenoga Magjara, kako je od jada škripao zubima!“

Željezničke nesreće u Sesvetama i okolici počinju se zbivati tek u 20. stoljeću

Citirat ćemo neke opise:

1901: „pogažen od vlaka na sesvetskom kolodvoru“

1909: „nesrećom udaren po lokomotivi po glavi na želj. pruzi Sesvete-Zagreb

1910: „povožen želj. kolima, unutarnje kravarenje uslijed zdrobljenja prsišta“

1918: „sam legao na želj. tračnice te mu vlak odrubio glavu“

          „sam legao na želj. tračnice te ga vlak na polovinu rasjekao“

1923: „podvožen od brzovlaka uslijed neopreznosti“

          „počinila samoubojstvo bacivši se pod vlak u pijanstvu“

1924: „nesrećom pao iz jurećeg vlaka Zagreb-Sesvete, razlupao  lubanju i odsječene mu noge obadvije ispod koljena – prevežen umah u Zagreb u zakladnu bolnicu te je tamo umro“

Prva stanična zgrada u Sesvetama stajala je na zapadnoj strani sasvim uz današnju. Bila je na kat, no 9.XI 1880. oštetio ju je potres tako da je „ravnateljstvo željeznicah moralo gornji (I-vi) sprat deložirati, pa kolod. stan na prizemno stanje urediti“. Sadašnja „lijepa i ukusna zgrada“ (kako se nekad u Sesvetama mislilo) sagrađena je i „predana uporabi“ 1941.g.