„Reci tko si i odakle te sreća nosi...“

Napis prof. Petravića iz "Male panorame sesvetske prošlosti". 

Tko su najstariji poznati Sesvećani? U tom pogledu, na žalost, prvi podatci datiraju s kraja 17. stoljeća, a i oni su nepotpuni. U najstarijoj matičnoj knjizi sesvetske župe sačuvana je za 1677. godinu samo završna klauzula tako da knjiga počinje zapravo s 1678. godinom. Do kraja 17. stoljeća neke godine sasvim, a neke djelomično manjkaju. Starosjedilačkih obitelji u svemu je jedanaest: Šemperi, Križani, Dikmići, Fučki, Kralji, Kušekovići, Gjurekovci, Lahonjki, Lucini, Živci i Cesari. Najjači rod bili su svakako Kušekovići jer se već 1685. izdvaja grana Kušeković Šostar, kasnije često zvana Kušeković Donji (latinski: Inferior) i Mali (latinski: Minor). Druga se grana bilježi : Kušeković Gornji (latinski: Superior) i Veliki (latinski: Maior). Nazive Donji i Gornji potpuno razumijemo: nastali su prema smještaju kuća, no nazive Mali i Veliki teže je razumjeti. Možda su vezani uz razlike u stasu ili pak u veličini gospodarstva? Bit će ovo posljednje (prema saopćenju Vinka Novaka Kušekovića da obiteljska predaja kod Kušekovića Velikih kaže: Imali smo posjed koji se nije mogao obići u dan hoda).

Da li sve nabrojene starosjedilačke obitelji žive u Sesvetama od dolaska Slavena – to, dakako, ne znamo. Za Šempere postoji usmena predaja da su potomci talijanskih graditelja sesvetske crkve (neki današnji nosioci toga prezimena crnpurasti su, tamne kose i očiju). Prezime Lahonjek (u kajkavskom izgovoru današnjih stanovnika: Lavojnek) javlja se neko vrijeme u oblicima Vlahunjek, Vlahonek i Vlahonjek. To možda upućuje na naziv Vlah koji u govoru naših ljudi može značiti pripadnika nomadskog stočarskog stanovništva na Balkanu (poromanjeni potomci Ilira), zatim pripadnika pravoslavne vjere (odnosno Srbina) a napokon i svakog čovjeka iz drugog kraja koji govori doduše našim jezikom, ali nekako neobično, tj. drukčije. U tom slučaju Lahonjki bi bili doseljenici.

Prvi siguran došljak u Sesvete zabilježen je 1779. g. pod prezimenom Bosanec koje vjerojatno označuje njegovo porijeklo. Taj Martin Bosanec, kao i nešto kasnije (1784) Blaž Bosanec, primljeni su u kuću Šempera, vjenčali se pod svojim prezimenom (uz dodatak: Šemper) a njihovi potomci pišu se samo Šemper. Među kasnijim naseljenicima (do potkraj 19. stoljeća njihov broj nikako ne premašuje stotinu) nalaze se ljudi sa svih strana: iz hrvatskih krajeva, iz Slovenije, iz Češke pa čak i iz Njemačke. Među doseljenicima Hrvatima prevladavaju Zagorci, zatim stanovnici uže i šire sesvetske okolice i napokon Gorani koji počinju pomalo seliti u Sesvete od 1820. godine. 

Prvi Cigani naselili su se u Sesvetama 1844. Od tri zabilježene ciganske obitelji do danas se održala smo jedna. U naše vrijeme Sesvete naseljava većinom   „stanovništvo subpanonske Hrvatske. Unutar njega se brojem ističu područja bjelovarske, koprivničke i virovitičke mezoregije, daruvarske i pakračke submezoregije te Zagorja. Stanovništvo sela općine Sesvete nije zastupljeno u znatnijem obimu što je i razumljivo ako se ima na umu daleko veća privlačna snaga bliskog gradskog centra...“  (citat iz Adolf Malić: Sesvete. Transformacija naselja pod utjecajem Zagreba. Diplomski rad).

Naslovna razglednica ponuđena je na aukciju i možete dati svoju ponudu ovdje do utorka, 14. 11. u 13 sati