Slikarski dio izložbe Vesne Parun i dalje je otvoren u Muzeju Prigorja

Autor: Borko Samec
Objavljeno: 5.1.2021. 16:19:45
Slikarski dio izložbe Vesne Parun i dalje je otvoren u Muzeju Prigorja

Foto: Irena Vidošević/Muzej Prigorja

Nedavno je u Galeriji Oblok Knjižnice Sesvete zatvorena izložba Sesvetska balada Vesne Parun, no u Galeriji Kurija Muzeja Prigorja do konca siječnja može se pogledati izložba Slikarska balada Vesne Parun: Pjesnikinja i boje: zapis uz izložbeni dio Slikarska balada Vesne Parun.



U Galeriji Kurija, u izložbenom prostoru u prizemlju Muzeja Prigorja i dalje možete vidjeti drugi dio izložbe Balade Vesne Parun, a u čijem su središtu interesa pjesnikinje slike i primijenjeni radovi. Riječ je o ostavštini pjesnika i recitatora Branka Pejnovića, uz pomoć Grada Zagreba otkupljenoj za sesvetski Muzej koji je od nedavna počeo učvršćivati sjećanje na Vesnu Parun i u Sesvetama. 


Od kuda potreba za likovnim stvaranjem u jedne pjesnikinje? U svojoj kratkoj autobiografiji sama je napisala da se slikarstva laća kada joj riječ presahne i mašta luta prazninom. Tu nastalu prazninu ona ispunja bojom i linijom, pretvarajući pejzaže iz svoje lirike u likovni govor podvrgnut jednom jedinom postulatu: stvaralačkom nervu. On je doista osobito snažan u pjesnikinjinim kistom slikanim linijama, ali i u smjelo odabranim živim bojama. 


Već i čitanje pjesama Vesne Parun svjedoči kako je bila vezana uz boje. Tako je u jesen 1943., upravo kada je i živjela s roditeljima u Sesvetama, napisala pjesmu Sjećanje na ljubičastu boju posvećenu trenutku odlaska ljeta. Kasnije će otkriti kako je ljubičasta znak za čitavu njenu sudbinu. Podsjećamo kako je u liturgici ljubičasta oznaka za mučeništvo i mislimo kako je to prava osnova za razumijevanje odabira upravo ove boje za znak čitava pjesnikinjina života. Zato smo kao dominantnu boju podloga tekstova i za korice kataloga izložbe izabrali svjetliju ljubičastu čiju smo nijansu pronašli u slici Zlarinska obala.


Boje su, zajedno s ne-bojom crnom, razasute i glasovitom Baladom prevarena cvijeća koju je za ovu izložbu slikom predočila sesvetska umjetnica Sanela Đurinec Raič. A što reći o pjesmi Smrt i jeka boja iz zbirke Ukleti dažd (1969.) u kojoj je Vesna Parun izravno pobrojala i naglasila ugođaj plave – spojene s djetinjstvom, žute – skrivene uvijek u njenim slikanim suncokretima te zelene – povezane s mirisima? Njihova smrt, u pjesmi moguće u funkciji simboliziranja trenutna osjećaja ugašenosti života, bit će samo privremena jer će ih jeka sastaviti u kristalu duše vremena. A zapravo će ih Vesna, sve četiri, učestalo koristiti u svojim likovnim radovima i potvrditi da su to bile njene osnovne boje. 


„Je li joj Van Gogh birao boje?“, znakovito se pitao jedan od sudionika kulturne akcije Autorski izlog u knjižari August Šenoa sredinom 80tih godina 20.stoljeća. No, mi znamo da su te boje dolazile iz njena osjećajnog i bogatog sagledavanja svijeta svim osjetilima. Sama je zapisala u knjizi Noć za pakost: moj život u četrdeset vreća sljedeće: Zidovi moje sobe su goli, ali uokolo vani su razapeta golema slikarska platna i uznemiruju me. Poseban je blagoslov da je ta platna mogla prikazivati i riječima i kistom. (Žarka Vujić)



Vezane vijesti
Ažurirano: 18.1.2021. 18:45:48

Što mislite o protuepidemijskim mjerama u Gradu Zagrebu?

Sve to treba ukinuti i pustiti ljude na miru
Mjere su prestroge, treba ih olabaviti
Mjere su ovog trenutka optimalne
Sve treba postrožiti kako bi se suzbila epidemija
Koje mjere, mi niti nemamo pravih mjera, pogledajte što se uvodi u Europi
( glasajte da biste vidjeli rezultate )

Create Account