Slikarski dio izložbe Vesne Parun i dalje je otvoren u Muzeju Prigorja

Nedavno je u Galeriji Oblok Knjižnice Sesvete zatvorena izložba Sesvetska balada Vesne Parun, no u Galeriji Kurija Muzeja Prigorja do konca siječnja može se pogledati izložba Slikarska balada Vesne Parun: Pjesnikinja i boje: zapis uz izložbeni dio Slikarska balada Vesne Parun.

U Galeriji Kurija, u izložbenom prostoru u prizemlju Muzeja Prigorja i dalje možete vidjeti drugi dio izložbe Balade Vesne Parun, a u čijem su središtu interesa pjesnikinje slike i primijenjeni radovi. Riječ je o ostavštini pjesnika i recitatora Branka Pejnovića, uz pomoć Grada Zagreba otkupljenoj za sesvetski Muzej koji je od nedavna počeo učvršćivati sjećanje na Vesnu Parun i u Sesvetama. 

Od kuda potreba za likovnim stvaranjem u jedne pjesnikinje? U svojoj kratkoj autobiografiji sama je napisala da se slikarstva laća kada joj riječ presahne i mašta luta prazninom. Tu nastalu prazninu ona ispunja bojom i linijom, pretvarajući pejzaže iz svoje lirike u likovni govor podvrgnut jednom jedinom postulatu: stvaralačkom nervu. On je doista osobito snažan u pjesnikinjinim kistom slikanim linijama, ali i u smjelo odabranim živim bojama. 

Već i čitanje pjesama Vesne Parun svjedoči kako je bila vezana uz boje. Tako je u jesen 1943., upravo kada je i živjela s roditeljima u Sesvetama, napisala pjesmu Sjećanje na ljubičastu boju posvećenu trenutku odlaska ljeta. Kasnije će otkriti kako je ljubičasta znak za čitavu njenu sudbinu. Podsjećamo kako je u liturgici ljubičasta oznaka za mučeništvo i mislimo kako je to prava osnova za razumijevanje odabira upravo ove boje za znak čitava pjesnikinjina života. Zato smo kao dominantnu boju podloga tekstova i za korice kataloga izložbe izabrali svjetliju ljubičastu čiju smo nijansu pronašli u slici Zlarinska obala.

Boje su, zajedno s ne-bojom crnom, razasute i glasovitom Baladom prevarena cvijeća koju je za ovu izložbu slikom predočila sesvetska umjetnica Sanela Đurinec Raič. A što reći o pjesmi Smrt i jeka boja iz zbirke Ukleti dažd (1969.) u kojoj je Vesna Parun izravno pobrojala i naglasila ugođaj plave – spojene s djetinjstvom, žute – skrivene uvijek u njenim slikanim suncokretima te zelene – povezane s mirisima? Njihova smrt, u pjesmi moguće u funkciji simboliziranja trenutna osjećaja ugašenosti života, bit će samo privremena jer će ih jeka sastaviti u kristalu duše vremena. A zapravo će ih Vesna, sve četiri, učestalo koristiti u svojim likovnim radovima i potvrditi da su to bile njene osnovne boje. 

„Je li joj Van Gogh birao boje?“, znakovito se pitao jedan od sudionika kulturne akcije Autorski izlog u knjižari August Šenoa sredinom 80tih godina 20.stoljeća. No, mi znamo da su te boje dolazile iz njena osjećajnog i bogatog sagledavanja svijeta svim osjetilima. Sama je zapisala u knjizi Noć za pakost: moj život u četrdeset vreća sljedeće: Zidovi moje sobe su goli, ali uokolo vani su razapeta golema slikarska platna i uznemiruju me. Poseban je blagoslov da je ta platna mogla prikazivati i riječima i kistom. (Žarka Vujić)