Lavice lavovski organizirale humanitarnu akciju za Kikija

Sesvetsko Moto sestrinstvo Lavice organizirale su jučer u caffe baru Bee up u Brestju donatorsku večer za Kristijana Horvata Kikija, teško oboljelog od ALS-a.

Mnogi nisu odoljeli pozivu naših Lavica, a posebice kad je riječ  o ovakvom humanom činu kojem je nazočila i  Kikijeva majka Slavica koja je nazočnima koji su to zaželjeli pričala o toje deškoj i za sada neizlječivoj bolesti. Uz pomoć Lavica, svim nazočnima podijeljena je brošura ALS – Slamka čiji je dio napisao sam Kiki.

Predvodnica Lavica Sonytta Perković donirala je dio svoje kolekcije slika oslikanih peglom na aukciju čiji je prihod u cijelosti bio namijenjen Kikijevom liječenju, a majci Slavici u ime zagrebačkog Moto kluba Barbari, određenu sumu novaca u koverti je predao predstavnik kluba Grobar (to mu je nadimak i izrazio je želio da ga oslovimo samo tako). 

Prema riječima predvodnica Lavica, Sonytte, na donatorskoj je večeri prikupljeno više od dvije tisuće kuna koje su predane majci.  Akciju je podržala i vlasnica caffe bara Bee bup iz Ulice Ljubičica 35 Biserka Turčić.

U nastavku donosimo ulomak iz Kikijeve knjige k u kojoj iznosi svoje osjećaje i poglede tinejdžera u trenutku shvaćanja da će umjesto rođendanskog tuluma za osamnaesti rođendan imati bolničke tretmane, da neće nikada više s društvom okolo po gradu, da neće nikada sresti svoju ljubav i oženiti se, kao svi ostali zdravi dečki.

Bio sam zdrav dječak, uvijek spreman za šalu. Disao sam život "punim plućima" i s nestrpljenjem očekivao svoj 18. rodendan. Osamnaest....čovjece...konačno! Kao (ne sumnjam) svatko u tim godinama, u glavi sam vrtio tisuće scenarija o budućnosti. Za rođendan sam želio nezaboravan provod s ekipom, brdo poklona i da se tata javi...

Da...samo nisam vjerovao da život ima očajan smisao za humor.

Umjesto ludog provoda za ulazak u svijet odraslih, dobio sam bolnički krevet, bolne tretmane koji su bili nešto nezaboravno i "poklon" koji ne bi nikome pozelio - dijagnozu ALS-a! Kakav ALS? Nikad nisam čuo za tu boleštinu...Ne može biti ozbiljno...Ne smije!!! Ja sam jedini tinejđer u svijetu s ALS-om (bolest je uobičajena kod odraslih, zrelih). Zar je to "ulazak u svijet odraslih"?

Bolest je nemilosrdno napadala moje tijelo i za nevjerojatnih desetak dana, postao sam osoba s teškim invaliditetom: potrebna mi je pomoć i za najbanalnije radnje...

Ovaj dijelic teksta je samo uvod u borbu, rat s kojom se Kiki i njegova majka već četiri godine svakodnevno bore..

Što je ALS?

Amiotrofična lateralna skleroza (ALS) je neurodegenerativni poremećaj u kojem dolazi do propadanja živčanih stanica mozga i kralješničke moždine, a često se naziva i Bolest motornog neurona. 

Ime je dobila iz grčkog jezika, a u prijevodu amiotrofična znači „bez prehrane mišića“, a kada se mišić ne prehranjuje, on atrofira ili se gubi.

„Lateralna“ se odnosi na dio kralješničke moždine koji je zahvaćen bolešću i zbog toga nastaje „skleroza“ ili otvrdnjavanje zahvaćenog dijela kralješničke moždine. Bolest je za sada nepoznatog uzroka, karakterizira ju polagana progresija koja najčešće počinje sa slabosti ili atrofijom mišića, a javljaju se i trzajevi u mišićima ili ukočenost. redovanje slabosti uzrokovano gubitkom mišićnog tkiva u konačnici dovodi do problema s govorom, gutanjem, pa i disanjem.

Svi koji žele i mogu pomoći, detalje mogu doznati na stranicama udruge NEURON.