Naša priča: Markica i Anđelka Andričić

Autor: Borko Samec
Objavljeno: 23.7.2017. 10:06:30
Naša priča: Markica i Anđelka Andričić

Foto: Anita Blažinović

Markca od rođenja ima cerebralnu paralizu s kojom su on i njegova obitelj naučili živjeti. „Bezazlena“ urinarna infekcija i, kako navodi majka, nemar liječničkog osoblja doveli su ga do sepse i otvorene rane zbog koje mu prijeti amputacija obije noge.


„Markica je rođen 27.07.1982. u Slavonskoj Požegi, dijagnoza cerebralna paraliza. Polazio je redovni vrtić, a osnovnu školu pohađao je u Centru za odgoj i obrazovanje „Goljak“, vozila sam ga svaki dan, srednju školu  završio je u Centaru za odgoj i obrazovanje  djece i mladeži Dubrava, pletački  smjer. Nakon srednjoškolskog obrazovanja Markica naravno nije mogao naći posao pa sam se svim silama trudila da mu upotpunim vrijeme raznim sadržajima, šetnjama, razgibavala sam ga sama jer mu je pristup fizioterapeuta bio preagresivan i trpio je jake bolove tijekom vježbi. Uvijek sam se sama brinula za sina i nikada nisam dozvolila da u nekoj ustanovi prespava jednu noć", kaže majka.


 Da je sve ostalo samo na cerebralnoj paralizi, ova obitelj bi živjela sasvim miran i skladan život, no jedna urinarna infekcija je sve promijenila, a Markica se doslovno bori za ostanak na životu. „Sve je krenulo infekcijom mokraćnog mjehura,  završili samo u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, gdje je liječenje trajalo mjesec i pol, doktori su pritom stalno govorili kako će sve biti u redu i da ništa ne brinem, da to njima nije prvi slučaj i kao takav nije ništa zabrinjavajuće, ali se Markici tijekom boravka u bolnici počela otvarati rana. 




Rane na stražnjici i kuku su postajale sve veće i veće, a time se i infekcija naočigled širila. U bolnici nitko ništa nije poduzeo dok sama nisam krenula  u KBC Dubravu. Nakon skoro 3 godine liječenja u Klinici Fran Mihaljević i nakon što mi je sin uništen i u životnoj opasnosti liječnici iz KBC Dubrava predlažu amputaciju obje noge vrlo hladnokrvno kao da se radi o zanoktici  koju treba ukloniti. 


A u bolnici Fran Mihaljević mi čak nisu htjeli posuditi kisik dok se ne snađem, iako ga je Markica za vrijeme „liječenja“ kod njih svakodnevno dobivao.“  Markičin zadnji borvak u bolnici počeo je u ožujku ove godine i trajao do srpnja.


Markica danas uz svoje stanje od rođenja i bezazlene urinarne infekcije ima još 13 dijagnoza koje ga životno ugrožavaju,  ima sepsu i osteomijelitis,  te se kako stoji u nalazima, predlaže dezartikulacija nogu u kuku jer kako navode liječnici rekonstrukcijski zahvat donosi veći rizik od očekivane dobiti.  Iskreno, nema riječi koja bi opisala stanje u kojem se mladić nalazi.  Radi se o dekubitusu do kost, „živa“, otvorena rana, tj. otvorena zglobna kapsula. 


„To je našim doktorima prolazno i ništa zastrašujuće, mladom čovjeku odrezati noge njima je tek tako, a krenuli smo s rečenicom: Gospođo, ništa ne brinite, nije ovo nama prvi slučaj.“ Ovo stanje je zasluga liječnika jer mi sina nisu okretali, ni adekvatno sanirali rane, bacali su nam „prašinu u oči“, a stavljali su mu samo obične sterilne gaze. 

Jedini spas za Markicu i njegove noge je operacija u Münchenu  za koju sam se sama raspitala.  Poslala sam dokumentaciju tamo i nadam se da će pozitivan odgovor stići što prije jer vremena ima sve manje. Po svemu sudeći troškove operacije ću morati podmiriti sama, a kako mi je okvirno rečeno, operacija i liječenje će stajati toliko da taj iznos ne mogu zaraditi u naredna tri života.


 Nema institucije u koju se nisam obratila, ali za njih je moj sin ništa, jedan život više manje. Kao da se ne radi o čovjeku, kao da ne treba živjeti i imati noge kad je ionako nepokretan.“  


Ovoj majci, kojoj su oči pune suza dok prepričava horor koji proživljava njezino dijete je sada najpotrebnija financijska pomoć ljudi jer na doznaku ne dobije niti dovoljno sterilnih gaza i zavoja, točnije dobije ih dovoljno za samo desetak dana. Markici su potrebne AQUACEL obloge koje su prilično skupe, a obitelj ima vrlo skromne prihode. 


„Nije mi jasno što da sinu stavljam na ranu preostalih 20 dana u mjesecu, nakon što potrošim ovu sramotnu količinu gaza  koju Markica dobije na doznaku. Potreban mu je i kvalitetan antidekubitalni madrac i urinarni kateteri jer ni njih ne dobije dovoljno. Dobro bi nam došao i  klima uređaj koji u našem slučaju ne bi bio luksuz, nego olakšavanje agonije jer čovjek leži u „živoj“ rani na vrućini.

Jedina nada su mi obični „mali“ ljudi koji će otkinuti sebi od usta da bi nama dali jer one „velike“ ionako nije briga za Markicu. Ne znam što će biti s mojim djetetom ako ne ode u Njemačku, a ne znam ni kako ću sakupiti iznos za operaciju. U Münchenu  su već radili takve složene plastične operacije prilično uspješno“, navodi majka  


„Žalosno je kakvo je zdravstvo prema nepokretnim osobama, kao da nisu vrijedne života,  sam Bog me zaustavio da nešto nepromišljeno ne napravim u bolnici ili samoj sebi gledajući kako se odnose prema mom djetetu, a ovakve muke ne bi poželjela ni neprijatelju,  mogla bi napisati roman o propustima liječnika i osoblja. Vjerujem u Boga i u veliko srce našega naroda jer nam je jedino to preostalo“, rekla je za kraj gospođa Anđelka


Vjerujemo da su Sesvećani empatični i milosrdni ljudi koji mogu i žele pomoći, posebice u ovakvim situacijama kad se pojedinci nađu u teškoj i bezizlaznoj situaciji u kojoj su se našli ne svojom krivicom.

 

Financijska sredstva za liječenje Markice Andričića možete uplatiti na ime:

Markica Andričić, Zagrebačka banka, HR 1023600003237802475

Kontakt: Anđelka Andričić; 098/ 958 47 22.

Adresa: 144. brigade Hrvatske vojske 2, 10360, Sesvete


Anita Blažinović


Vezane vijesti
Ažurirano: 15.4.2019. 21:24:23

Projekt Zelene i plave Sesvete

Je super
Daj Bože da i to dočekamo
Ne sviđa mi se / nije dobar
Ništa od toga neće biti
Ima li još koja boja osim zelene i plave?
( glasajte da biste vidjeli rezultate )

Create Account