Sesvetske Lavice, bajkerice i humanitarke

Već četiri godine u Sesvetama djeluje Moto sestrinstvo Lavice.  Ovo je njihova priča:

Kada je strastvena bajkerica, Sesvećanka Sonyitta Perković odlučila oko sebe okupiti žene, ljubiteljice motora, rokenrola i cijele takve tematike, njeni muški kolege malo su ju čudno gledali, ne shvaćajući zašto je potrebno osnivati ženski moto klub, kad su mnoge bajkerice ionako već po raznim drugim moto klubovima i više nije nikakva novost vidjeti žene na motorima i članice nekih moto udruženja. No, muškarci na motorima  još su se više našli u čudu kad su shvatili da Crna, kako ju zovu svi bajkeri uopće ne osniva nikakav klub, nego Moto sestrinstvo.  Kaj je pak to, pitali su se?

"Motor vozim već petnaestak godina, uvidjela sam da bajkeri u svojim klubovima ne gledaju uvijek baš blagonaklono na kolegice po kotačima, a osim toga, klubovi imaju neke svoje uzuse ponašanja i djelovanja u klubu, neka svoja pravila koja se, jasno je, član treba držati, želi li biti u jednom takvom udruženju. Ja sam željela malo više slobode, nisam za neka čvrsta pravila kakva udruge imaju i stoga sam pokrenula osnivanje Moto sestrinstva, kazuje Crna, prva među Lavicama, jer ne možemo ju nazvati predsjednicom, kad formalne organizacije niti nema. 

"Naša je ideja naći se i krenuti dogovorenim putem, prolazeći krajevima o vozeći se cestama koje su nam zanimljive, a osnovni cilj nije stići nekamo, pogotovo ne stići nekamo u točno određeno vrijeme. Naš osnovni cilj je sama vožnja", nastavlja dalje Sonyitta ili kako sama kaže, radije da ju se u kontekstu motora naziva moto nadimkom Crna. 

Iako vole neograničenu slobodu članice Moto sestrinstva Lavice iz Sesveta u čijim redovima ima i cura iz drugih dijelova grada, imaju točno određeno pravilo vožnje u grupi od kojeg nikada ne odstupaju. 

"Prvo i osnovno mi ne jurimo po cesti kao što su nas nedavno predstavili neki mediji. Glavni način vožnje u grupi je da cura koja zna unaprijed dogovoreni put ide prva i pazi na primjeren tempo vožnje, a cura s najjačim motorom uvijek vozi zadnja u grupi". 

Obavezno paze na svoju sigurnost, pa su tako padovi kod njih vrlo rijetki, a i oni koji su se dogodili nisu bili teški. Najviše se ljute na naše neodržavane ceste uglavnom pune šodera, pijeska ili čega već što je motoristima noćna mora. 

Obzirom na otvorenost njihove grupe, primaju u svoje redove nove pridošlice, o isključivo žene. 

"U svoje redove rado ćemo primiti sve bajkerice. No, nije nužno da žena ima motor i da je bajkerica, može imati i auto da nas može pratiti na našim putovanjima i naravno biti dio našeg svjetonazora koji je uz ostalo i humanitarni" govori Crna. 

A upravo po humanitarnom radu postale su prepoznatljive u zagrebačkom bajkerskom svijetu. Od kad  je prije četiri godine Sonyitta osnovala sestrinstvo, Lavice su do sada priredile šest humanitarnih akcija. Bile u i na KBC-u Rebro i na drugim mjestima, od kojih ćemo izdvojiti posjet petaestogodišnjem Ivanu Kralju iz Siska koji boluje od zločudnog tumora kralježnice i bolest, na žalost sve više napreduje. Kako Ivan jako voli motore, njegova sestra Marija pozvala je bajkere da mu dođu na rođenda, što su učinile Lavice i drugi moto klubovi, tako da mu je na rođendan došlo 30 bajkera. Na KBC-u Rebro Lavice su organizirale posjet malim pacijentima onkološkog odjela gdje su zajedno s kolegama bajkerima donijeli pregršt darova. 

I ubuduće sesvetske Lavice namjeravaju djelovati humanitarno stoga pozivaju žene da im se pridruže. 

"Među nama ima cura, žena, čak i jedna baka (doduše za baku vrlo mlada op. p.), dakle dob nije prepreka. Trenutačno nas u sestrinstvu ima šest bajkerica i četiri članice bez motora, ali sa snažnom voljom upravo za humanitarno djelovanje, ali i druženje. Stoga poziv svima, naravno najviše ženama sa sesvetskog područja, ali teritorijalna pripadnost nije uvjet", završava Crna nadajući se da će, kako kaže, ideja moto sestrinstva naići na sve veće razumijevanje, odobravanje i konkretno povećanje broja Lavica.