Sesvetski ratnici obilježili tridesetu obljetnicu osvajanja Glibokog jarka

Sudionici četverodnevne opsade velikog vojnog skladišta Gliboki jarek okupili su sinoć kako bi se prisjetili tih slavnih trenutaka koji su pomogli promijeniti tijek rata u Hrvatskoj.

Dvadesetak sesvetskih ratnika okupili su se u petak navečer u restoranu Pere Karatovića u Sava centru kako bi obilježili tridesetu obljetnicu osvajanja tadašnjeg velikog vojnog skladišta kojim su vojnim sredstvima naoružane neke hrvatske vojne postrojbe, a što je uvelike pomoglo promijeniti dotadašnji tijek rata.

Uz sesvetske dobrovoljce i samog Karatovića, nazočio je i tadašnji zapovjednik Narodne zaštite prof. Tomislav Jantol, ratni zapovjednik 144. sesvetske brigade Branko Podolar i predsjednik udruge veterana 144. brigade Ante Plazonić. Nazočio je i sesvetski župnik preč.Mario Migles koji je u sklopu večernje mise posebno pozdravio na njoj nazočne sudionike opsade, te se biranim riječima na značaj njihova djelovanja. Također na skupu  je prikazan i film snimljen na prostoru vojnog sklopa Gliboki jarek  nakon njegova osvajanja. 

Pero Karatović, Tomislav Jantol i Branko Podolar podsjetili su okupljene na te slavne dane sesvetske ratne prošlosti.

U četverodnevnoj  opsadi sudjelovale su postrojbe Narodne zaštite, sesvetski dragovoljci, te pripadnici ZNG-a i lokalne policije.

Akcija oslobađanja vojnog skladišta započela je 14. rujna 1991. pucnjavom sesvetskih snaga po neprijateljskim položajima unutar vojnog prostora, no uslijedio je izuzetni snažni odgovor s teškim strojnicama i minobacačima što je dalo do znanja da se neprijatelj neće tako lako predati. Prostor skladišta bio je potpuno miniran, pa se unutar skladišta moglo ući jedino na glavni ulaz koji je bio i najjače branjen. Skladište je bilo dodatno minirano na način, da ako neće moći biti obranjeno, cijeli je kompleks trebao biti uništen strahovitim eksplozijama.

Jedino nisu računali na iscrpljivanje i blokadu čime su ostali bez dovoza hrane. Dodatno im je isključena struja i voda. U jednom trenutku do skladišta je stigla i postrojba Specijalne policije iz Lučkog čiji su pripadnici pokušali zauzeti skladište, no obrana je bila prejaka, a oni su ubrzo poslani na drugu kriznu lokaciju. 

Uz povremeno puškaranje počeo je i iscrpljujući diplomatsko-psihološki rat u kojem su Sesvećani svako malo putem megafona pozivali neprijateljske vojnike  na predaju, a čak se uključio i lokalni slastičar koji je poruke prenosio na albanskom jeziku, predmnijevajući da je dio vojnika upravo te nacionalnosti, što se ispostavilo i točno barem u dijelu u kojem je zapovjednik minobacača bio Albanac koji je  minama tukao po mjestima s kojih su se naši branitelji već bili maknuli. 

Četvrtog dana blokade stigli su s neprijateljske strane znakovi za namjeru predaje. “Eto, bili smo spremni sve ovo dignuti u zrak” pa bi tada “pola Sesveta bilo uništeno”, navodno je prilikom predaje rekao zapovjednik vojnih skladišta. Naše snage održale su riječ iz pregovora o predaji, te su zapovjednika  i vojnike koji su to željeli, prebacili u vojarnu na Borongaj, a ostale pustili na slobodu dajući im pri tom civilnu odjeću i novac za odlazak kamo žele. 

Prilikom vožnje do Borongaja navodno je oficir na pitanje što ga je najviše nagnalo na predaju rekao: "Više nisam imao psima šta dati jesti, jadni su cvilili od gladi". 

Kako god bilo, danas se stvaraju mnogi mitovi, svatko ima svoju percepciju i ne treba nikoga osuđivati što danas iznosi svoje viđenje tih događaja.

Najvažnije je da je osvajanjem Gibokog ili kako danas većina izgovara Dubokog jarka značajna količina vojnog materijala dospjela do naših branitelja.

Prema izvještaju o tijeku akcije osvajanja skladišta „Duboki jarak“, koji je iz Sesveta dobio tadašnji predstojnik Ureda za zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske Josip Manolić, navedeno je da su hrvatske snage „priskrbile dragocjeno oružje i vojnu opremu: oko 13.000 automatskih pušaka, stotinjak topova i minobacača raznih kalibara, 80-ak raznih transportnih vozila i oko 900 do 1000 tona minsko-eksplozivnih sredstava, te ogromne količine streljiva i vojne opreme u rasponu od kaciga i konzervirane hrane pa do uredskog materijala“.

Vojna skladišta JNA a u Sesvetama Sopnica i Šija vrh (osvojeni su koji dan ranije), te Glibok jarek koje su osvojili sami Sesvećani pripadaju prvoj etapi operacije zauzimanja vojnih objekata JNA od 14. do 30. rujna 1991. godine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. 

Nakon zapovijedi predsjednika RH Franje Tuđmana, 14./15. rujna započela je blokada vojnih objekata JNA, a do kraja rujna najveći broj tih objekata već je došao pod nadzor legalnih oružanih snaga Republike Hrvatske. Zbog zadobivenoga ratnoga plijena (ogromne količine oružja i streljiva), može se reći da je osvajanje vojarni i skladišta JN A imalo strateški značaj u Domovinskom ratu, jer je preuzeto pješačko i teško naoružanje (oko 200 tenkova, 150 oklopnih transportera i borbenih vozila pješaštva, približno 400 teških topničkih sredstava, oko 180.000 pušaka i automata, 18 različitih brodova te znatne količine streljiva, bombi i mina) bilo od presudne važnosti za ustrojavanje postrojbi Hrvatske vojske i obranu Hrvatske. S preuzetim oružjem hrvatske oružane snage su u jesen 1991. godine zaustavile neprijateljske snage u pokušaju prodora do Zagreba i spajanja sa snagama smještenim u vojnim objektima JN A na području zagrebačke regije, čiji je krajnji cilj bio nasilno uklanjanje demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj.

(Zadnji pasus citat je članka Adrijana Lisičaka "Oslobađanje vojnih skladišta JNA u Sesvetama 1991")