Foto: Muzej Prigorja
Otkrijte zašto Zagreb ima Mletačku i Prašku, ali ne i Bečku ulicu, te kako ideologija i povijest oblikuju kartu našega grada.
Projekt Ulica Patricea Lumumbe polako ulazi u svoju završnicu. Dok je izložba otvorena do kraja tjedna (uz mogućnost produženja do konca mjeseca), u četvrtak, 19. veljače u 18:30 sati, na rasporedu je posljednji planirani popratni događaj – intrigantno predavanje pod nazivom "Zagrebačke ulice tuđih mrtvaca".
Imena ulica gotovo nikada nisu neutralna. Ona su jasan odraz vremena, vladajućih ideologija i ambicija jednoga grada; ponekad su znak širine duha, a ponekad rezultat političkih kalkulacija. Zašto jedna zagrebačka ulica nosi ime Jana Sibeliusa, dok svoje ulice još uvijek čekaju velikani poput Vesne Parun ili rođenog Sesvećana Nikole Tanhofera? Zašto imamo Mletačku i Prašku, a nemamo Bečku?
Odgovore na ova pitanja ponudit će Saša Šimpraga, autor projekta i jedan od najupornijih istraživača zagrebačkog javnog prostora. Predavanje u Muzeju Prigorja donosi povijesni pregled imenovanja javnih površina u Zagrebu po stranim ličnostima, gradovima, državama i međunarodnim organizacijama.
U Zagrebu danas postoji više od pedeset takvih toponima – svojevrsna karta političkih, kulturnih i diplomatskih odnosa upisanih u asfalt. Pridružite se u dešifriranju te karte i doznajte tko su „stranci“ koji desetljećima, pa i stoljećima, stanuju na našim kućnim brojevima.