Foto: Jozo Renić
Novi društveni fenomen: Dok tehnologija uči umjesto njih, a strani radnici preuzimaju poslove, više od 70 tisuća mladih u Hrvatskoj izabralo je nihilizam – ne žele ni u školu ni na posao.
Obrazovanje se oduvijek smatralo najpouzdanijim putem do uspjeha. Danas, međutim, mnogi mladi ljudi dovode u pitanje isplativost godina provedenih u sustavu formalnog obrazovanja. Društvene mreže povećale su vidljivost i utjecaj poduzetnika, sportaša, zabavljača i internetskih influencera koji su stekli golemo bogatstvo bez visoke stručne spreme. Time je stvoren prividan dojam da je tradicionalno obrazovanje tek opcija ili čak posve nepotrebno. Premda takvi medijski istaknuti slučajevi često zasjenjuju milijune onih koji su velike uspjehe postigli upravo marljivim radom i redovitim studiranjem.
No, takav je stav još u granicama prihvatljivog, sve dok ne dođe do potpunog poremećaja vrijednosti; mnogi mladi danas zalaze u sferu nihilizma i bezvoljnosti. Ne samo da ne žele studirati, nego ne žele ni raditi. „Zašto bismo išli raditi za robovske plaće kod nekog korporativnog gospodara dok imigranti dolaze u zemlju i žive na socijali koju plaćaju naši porezi?“, komentira jedna sugovornica. „Zašto bismo gubili svoje ograničeno vrijeme na ovom svijetu u nekom uredu ili tvornici, potplaćeni i prenatrpani poslom, a sve u ime 'produktivnosti' i 'efikasnosti'?“
Jedan mladi Hrvat današnji nihilizam svojih vršnjaka objašnjava ovako: „To je plod modernog odgoja koji je došao na naplatu – uz dodatak tehnologije. Mladima je sve servirano, oko ničega se ne trebaju truditi. Misle da ništa ne treba učiti jer je sve na internetu.“ Je li, dakle, riječ o tomu da nam je sve nadohvat ruke pa se više nemamo zbog čega truditi? Naime, tu su migranti koji su došli raditi i tu je umjetna inteligencija (AI) koja će sve naučiti umjesto nas.
Kultura odustajanja
A kako je u svijetu, odnosno što bi se ubrzo moglo preliti i k nama? Za nedavnog posjeta Velikoj Britaniji pokušao sam u Cambridgeu istražiti kako se tamošnja mladež suočava sa suvremenim trendovima. Premda je u tom glasovitom sveučilišnom gradiću svijet u malom – jer je pun stranih studenata – nisam primijetio veliku razliku u odnosu na ono što sam iskusio razgovarajući s mladima u Zagrebu. Međutim, ondje sam naišao na jedno zanimljivo istraživanje ove teme. Britanski političar Alan Milburn, bivši ministar zdravstva, objavio je izvješće koje analizira zašto ondje gotovo milijun mladih u dobi od 16 do 24 godine ne radi, ne obrazuje se niti se uopće osposobljava za neko zvanje. Zaključio je da Britaniji prijeti katastrofa ako se ne prilagodi mlađim naraštajima koji su odrasli u digitalnom svijetu. Usput budi rečeno – i ondje, uz umjetnu inteligenciju, bilježe fenomen muke s migrantima…

Foto: Jozo Rrenić,
Milburn je u jednom intervjuu poručio da zemlji prijeti opasnost da "jednostavno otpiše čitavu jednu generaciju". Prema njegovu izvješću, utjecaj pametnih telefona i društvenih mreža stvorio je "generaciju spavaćih soba" koju karakteriziraju loš san i slaba koncentracija. "Čak desetina dvanaestogodišnjaka i trinaestogodišnjaka rekla nam je da na spavanje odlazi između ponoći i tri sata ujutro jer provode vrijeme na mobitelu". Izvješće opisuje mlade kao drukčije, a ne kao ljenije ili manje inteligentne od starijih naraštaja: "Imaju manje radnog iskustva, a istodobno pokazuju više stope anksioznosti i depresije". Dodaje se također da je određenu ulogu u svemu tomu odigrala i pandemija koronavirusa, s obzirom na to da su mnogi mladi u dobi od 16 do 24 godine bili u srednjoj školi ili na fakultetu za vrijeme lockdowna. „Nisam znao kako razgovarati s ljudima jer sam dvije godine proveo pred ekranom“, rekao mi je jedan student kad sam ga upitao osjeća li posljedice izolacije iz tog razdoblja.
Jedno drugo izvješće također je okrivilo društvene mreže kao pokretače takozvane „kulture odustajanja“ među mladima. Autori izvješća upozorili su da mnogi učenici smatraju kako ih škola ne priprema adekvatno za život ili posao, jer je srednjoškolsko obrazovanje opterećeno isključivo pritiskom ispita. Iznose se primjeri u kojima mladi govore o niskim ambicijama, manjku samopouzdanja i potpunom izostanku bilo kakvog radnog iskustva.

Foto: Freepik
U Hrvatskoj između 70.000 i 78.000 mladih ne radi ništa
Kad je riječ o stanju u Hrvatskoj, imamo službena istraživanja za populaciju od 15 do 24 godine. Prema posljednjim podacima Eurostata, stopa mladih u Hrvatskoj koji niti rade niti se školuju (tzv. NEET skupina) iznosi između 12 i 13 posto. Procjenjuje se, dakle, da je u Hrvatskoj izvan sustava rada i obrazovanja trenutačno između 70.000 i 78.000 ljudi. Što oni točno rade? Velik broj mladih, uključujući i studente, razmišlja o odlasku u inozemstvo jer ovdje ne vide perspektivu ili im ne odgovara društvena klima. Sociolozi nude jednostavno objašnjenje: zbog rasta troškova sve se više propituje financijska isplativost visokog obrazovanja. Drugi je ključni uzrok niska početna plaća nakon zaposlenja u odnosu na visoke troškove života. Prema istraživanju Instituta za društvena istraživanja, stopa odustajanja od studija u Hrvatskoj iznimno je visoka i premašuje 40 posto. Mnogi mladi napuštaju fakultete jer su im preteški ili zato što nisu zadovoljni studijskim programima.
Današnji mladi u Hrvatskoj ulaze u razdoblje tektonskih promjena na tržištu rada. Umjetna inteligencija sve više preuzima rutinske poslove, dok dolazak stranih radnika povećava konkurenciju u segmentu fizičkih i slabije plaćenih zanimanja. Zbog toga će budući uspjeh mladih sve više ovisiti o kvalitetnom obrazovanju, prilagodljivosti i razvoju onih vještina koje je teško zamijeniti tehnologijom ili jeftinijom radnom snagom. Sve to kako bi u budućnosti bilo što manje onih koji su ostali – nigdje.
Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.