Lokacijska dozvola za CGO Resnik: Građanska inicijativa optužuje Tomaševića za neistine, studija predviđa širenje neugodnih mirisa do 3 kilometra

Građanska inicijativa RESPIRA upozorava: tvrdnja gradonačelnika da će CGO Zagreb biti „bez neugodnih mirisa” nije točna. Konačni službeni Netehnički sažetak izričito navodi da procesi obrade otpada mogu uzrokovati neugodne mirise te da se, prema modeliranju, neugodni mirisi mogu širiti do 3 km od CGO-a.

Grad Zagreb objavio je 15. rujna 2026. da je za Centar za gospodarenje otpadom Zagreb na lokaciji Resnik izdana lokacijska dozvola. Istoga dana gradonačelnik Tomislav Tomašević projekt je javno medijima opisao kao potpuno zatvoreno postrojenje „bez neugodnih mirisa i štetnih emisija”.

SLUŽBENA STUDIJA: NEUGODNI MIRISI MOGU SE ŠIRITI DO 3 KM

U konačnom Netehničkom sažetku Studije o utjecaju na okoliš, u poglavlju 4.3. „Kvaliteta zraka”, navodi se da procesi mehaničke i biološke obrade otpada mogu uzrokovati pojavu neugodnih mirisa.

Dokument kao glavne mjere navodi stalni podtlak u halama, biofiltre i skrubere, a zatim izričito navodi da se prema modeliranju neugodni mirisi mogu širiti do 3 km od CGO-a.

Screenshot odlomka 4.3. „Kvaliteta zraka”. Isti tekst nalazi se u konačnom Netehničkom sažetku Studije, u službeno objavljenom PDF-u Ministarstva.

Konačni Netehnički sažetak Studije – službeni PDF Ministarstva

DOZVOLA JE IZDANA, ODGOVORI GRAĐANIMA NISU

.

Gradonačelniče Tomaševiću, objavili ste da je izdana lokacijska dozvola za CGO Resnik i da projekt ide dalje. Ali građani još uvijek čekaju odgovore na ključna pitanja o vodonosniku, PFAS-u, gotovo 120.000 tona GIO/RDF/SRF-a godišnje i stvarnom planu za slučaj da sustav zakaže.

Dozvola postoji. Odgovori još ne. Situacija je dodatno ozbiljna jer pred Upravnim sudom traje spor kojim se osporava okolišno rješenje za projekt. Istodobno je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine prenijelo nadležnost za izdavanje lokacijske dozvole na gradsko upravno tijelo, nakon čega je upravo gradsko upravno tijelo izdalo dozvolu za projekt Grada Zagreba.

Dana 4. rujna 2026. Građanska inicijativa RESPIRA javno je objavila otvoreno pismo medijima, građanima i gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću. Istodobno su građani Grada Zagreba, uz podršku RESPIRA-e, Gradu Zagrebu i gradonačelniku uputili službenu predstavku kojom su zatražili numerirano, pisano i dokumentirano očitovanje, a zasebno je podnesen i zahtjev za pristup informacijama.

Otvoreno pismo i svih 19 pitanja: respira.com.hr – otvoreno pismo (PDF)

Do 16. rujna 2026., unatoč tome što je lokacijska dozvola u međuvremenu izdana, na ključna pitanja koja se odnose na vodonosnik, PFAS monitoring, GIO/RDF-SRF, neugodne mirise, promet, buku, incidentne scenarije i odgovornost za posljedice projekta nismo dobili sadržajne odgovore koji bi zatvorili ta pitanja.

Od Grada Zagreba ne tražimo općenite PR odgovore. Tražimo konkretne i numerirane odgovore na pitanja koja su izravno vezana uz službenu dokumentaciju projekta.

1. Zašto se CGO javnosti predstavlja kao postrojenje „bez neugodnih mirisa“, dok konačni Netehnički sažetak navodi da se neugodni mirisi prema modeliranju mogu širiti do tri kilometra? 2. Može li Grad Zagreb danas javno objaviti konkretne preuzimatelje ili ugovorene kapacitete za 116.657 tona GIO-a godišnje, koliko službena dokumentacija predviđa već za 2029. godinu? 3. Ako konkretni ugovori još ne postoje, zašto se projekt ubrzava prije nego što je javnosti prikazan dokaziv i dugoročno održiv plan plasmana GIO-a? 4. Zašto analiza raspoloživih kapaciteta za termičku oporabu GIO-a u Hrvatskoj i Europskoj uniji nije bila predmet Studije utjecaja na okoliš? 5. Što se konkretno događa s GIO-om ako zbog tržišnog, logističkog ili ugovornog poremećaja predviđenih 30 dana privremenog skladištenja više nije dovoljno? 6. Zašto Grad smatra prihvatljivim ovako veliko postrojenje smjestiti na području koje službena dokumentacija opisuje kao dio zagrebačkog vodonosnika ključnog za javnu vodoopskrbu i vrlo osjetljivog na onečišćenje? 7. Zašto je za Grad prihvatljiva činjenica da se najbliža zona sanitarne zaštite izvorišta nalazi svega približno 250 metara od zahvata? 8. Hoće li PFAS biti obvezan parametar redovitog monitoringa podzemnih voda prije izgradnje i tijekom rada CGO-a – da ili ne?

9. Ako hoće, u kojem će dokumentu to biti izrijekom propisano i zašto PFAS nije posebno naveden kao parametar monitoringa u ključnim javno dostupnim dokumentima projekta? Ako neće, na temelju čega je donesena odluka da ga nije potrebno posebno pratiti? 10. Hoće li prije početka radova biti napravljeno javno dostupno nulto stanje PFAS-a i drugih relevantnih onečišćivala u podzemnim vodama, na mjernim točkama uzvodno i nizvodno od lokacije? Gdje će se točno nalaziti piezometri, koliko će ih biti, koji predstavljaju hidrogeološki uzvodne, a koji nizvodne kontrolne točke, kolika će biti učestalost uzorkovanja, granice kvantifikacije za pojedine PFAS spojeve i koja će izmjerena vrijednost automatski pokrenuti interventne mjere? 11. Hoće li rezultati monitoringa podzemnih voda biti kontinuirano javno dostupni građanima na internetu, bez potrebe za pojedinačnim zahtjevima za pristup informacijama? 12. Tko će institucionalno i financijski snositi odgovornost ako se nakon početka rada utvrdi onečišćenje podzemnih voda koje se može povezati s radom CGO-a? 13. Zašto Grad ide dalje s projektom procijenjene vrijednosti oko 155 milijuna eura bez PDV-a prije nego što su sva ova pitanja zatvorena konkretnim dokumentima, ugovorima i obvezama? 14. Je li gradonačelnik Tomislav Tomašević spreman prije početka izgradnje naručiti potpuno neovisnu stručnu reviziju Studije utjecaja na okoliš, od institucije koja nije sudjelovala u pripremi projekta? 15. Ako je Grad potpuno uvjeren da su projekt, lokacija i predložene mjere zaštite sigurni i kvalitetno analizirani, zašto bi se protivio takvoj neovisnoj reviziji? 16. Sama Studija navodi da, ako se izlazni tokovi ne mogu plasirati i skladišni kapaciteti se popune, može doći do prekida primanja otpada u CGO Zagreb. Ako se to dogodi, kamo će Grad Zagreb tada usmjeravati stotine tisuća tona otpada koje CGO treba zaprimati i postoji li za taj scenarij konkretan rezervni plan? 17.Službeni odgovori na primjedbe navode spremnik za opožarenu vodu kapaciteta 800 m³, ali istodobno priznaju da u Studiji nije detaljno prikazan proračun njegova kapaciteta i da će se detaljna analiza napraviti tek u kasnijoj fazi projektiranja. Na temelju kojeg je „worst case“ požarnog scenarija onda zaključeno da je 800 m³ dovoljno za zadržavanje kontaminirane vode i zaštitu vodonosnika? 18. Hoće li se PFAS redovito analizirati u industrijskim otpadnim vodama CGO-a prije i nakon lokalnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda te prije njihova ispuštanja u sustav javne odvodnje prema CUPOVZ-u? Ako neće, na temelju čega Grad može dokazati da se PFAS neće samo prenijeti iz CGO-a u drugi dio vodnog sustava? 19. Kako će program monitoringa podzemnih voda oko CGO-a biti usklađen s Direktivom (EU) 2026/805, kojom su u europski okvir standarda kakvoće podzemnih voda uvedeni parametri „Sum of PFAS“ i „Sum of 4 PFAS“, dok se države članice potiču i na praćenje parametra „PFAS Total“? Hoće li Grad navedene standarde i preporuke ugraditi u program monitoringa podzemnih voda CGO-a prije utvrđivanja nultog stanja i prije početka njegova rada?

ZAKUTNA BITKA ZA RESNIK: Grad sam sebi izdao lokacijsku dozvolu za CGO, udruga RESPIRA traži hitan nadzor Ministarstva i upozorava na kršenje prava EU

Dok Tomislav Tomašević obećava postrojenje „bez mirisa”, službena dokumentacija otkriva širenje smrada do 3 kilometra, noćnu buku iznad dopuštene granice i opasnu blizinu zagrebačkog vodonosnika.

Grad Zagreb službeno je potvrdio da je za projekt Centra za gospodarenje otpadom (CGO) Zagreb na lokaciji Resnik izdana lokacijska dozvola. Iako je gradonačelnik Tomislav Tomašević isti dan projekt medijski opisao kao potpuno zatvoreno postrojenje „bez neugodnih mirisa i štetnih emisija”, građanska inicijativa RESPIRA javno je ustvrdila da su gradonačelnikove tvrdnje neistinite te da ga demantira sama službena dokumentacija.

U pozadini ovog ekološkog spora otvara se i ozbiljno pravno pitanje. Naime, nakon što je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine prenijelo nadležnost na Grad, postupak je vodilo gradsko upravno tijelo. To znači da je, institucionalno gledano, Grad Zagreb izdao lokacijsku dozvolu za projekt čiji je sam nositelj i naručitelj. Zbog sumnje u sukob interesa, RESPIRA je 16. rujna 2026. uputila službenu predstavku Ministarstvu zahtijevajući hitnu provedbu upravnog nadzora.

Službena studija u suprotnosti s izjavama gradonačelnika

Prema navodima inicijative RESPIRA, u konačnom Netehničkom sažetku Studije o utjecaju na okoliš, u poglavlju 4.3. „Kvaliteta zraka”, izričito stoji da procesi mehaničke i biološke obrade otpada mogu uzrokovati pojavu neugodnih mirisa. Iako se u dokumentu navode tehničke mjere zaštite poput stalnog podtlaka u halama i biofiltara, službeno modeliranje u sklopu studije pokazuje da se neugodni mirisi unatoč tome mogu širiti u krugu do tri kilometra od samog CGO-a.

Nadalje, službena dokumentacija priznaje da će kroz postrojenje prolaziti do 470 vozila dnevno. Za ukupnu noćnu buku navodi se jasna mogućnost prekoračenja dopuštenih vrijednosti, pri čemu je dominantan utjecaj upravo cestovni promet. Sve se to događa u neposrednoj blizini naselja, budući da su najbliži stambeni objekti od zahvata udaljeni svega 378 odnosno 450 metara.

Ugroza zagrebačkog vodonosnika i problem „vječnih kemikalija”

Jedna od najkritičnijih točaka projekta vrijednog 155 milijuna eura bez PDV-a jest njegova lokacija. Službena dokumentacija potvrđuje da je područje zahvata dio zagrebačkog vodonosnika, ključnog za javnu vodoopskrbu, te da je iznimno osjetljivo na onečišćenje. Najbliža zona sanitarne zaštite izvorišta nalazi se na svega 250 metara zapadno od budućeg CGO-a.

Građani i ekološke udruge stoga traže hitne i transparentne odgovore o monitoringu podzemnih voda, s posebnim naglaskom na opasne PFAS tvari (tzv. vječne kemikalije). Zahtijeva se utvrđivanje nultog stanja prije početka radova te definiranje točnih graničnih vrijednosti koje bi automatski aktivirale interventne mjere u slučaju ekološkog incidenta.

Kamo ide 120.000 tona gorivog otpada godišnje?

Osim ekoloških, RESPIRA upozorava i na ozbiljne logističke i ekonomske nepoznanice. Službeno okolišno rješenje za 2029. godinu predviđa proizvodnju čak 116.657 tona gorivog otpada (GIO/RDF-SRF) godišnje. Međutim, u samoj Studiji stoji da je krajnji korisnik tog otpada u ovom trenutku – nepoznat.

Projekt se, tvrde iz inicijative, ubrzava bez dokazivog plana dugoročnog plasmana, a privremeni skladišni kapacitet predviđen je za samo 30 dana. Ako ti kapaciteti zakažu, Studija predviđa mogućnost potpunog prekida primanja otpada u CGO Zagreb, za što Grad trenutno nema javno prezentiran rezervni plan.

Krši li se izdavanjem dozvole pravo Europske unije?

Iz inicijative RESPIRA naglašavaju da činjenica da je Grad sam sebi izdao dozvolu zahtijeva najvišu razinu neovisne provjere. Pozivaju se na članak 9.a Direktive 2011/92/EU koji izričito zahtijeva da nadležna tijela svoje zadaće obavljaju objektivno i bez sukoba interesa, osiguravajući strogo razdvajanje funkcija kada je tijelo ujedno i nositelj projekta. U tom smislu izdvajaju i presudu Suda EU od 8. svibnja 2025. (predmet C-236/24) koja dodatno postrožuje te standarde.

Upravnim nadzorom od Ministarstva se sada traži češljanje cjelokupnog traga odlučivanja u sustavu eDozvola, provjera usklađenosti idejnog projekta s okolišnim rješenjem te utvrđivanje jesu li osigurane zakonske zaštitne mjere objektivnosti.

19 OTVORENIH PITANJA ZA GRADONAČELNIKA TOMAŠEVIĆA

Do danas, unatoč izdanoj lokacijskoj dozvoli, građani nisu dobili sadržajne odgovore na ključna pitanja utemeljena na službenoj dokumentaciji projekta:

Sumnjivi plasman i kapaciteti otpada

1. Zašto se CGO javnosti predstavlja kao postrojenje „bez neugodnih mirisa“, dok konačni Netehnički sažetak navodi da se neugodni mirisi prema modeliranju mogu širiti do tri kilometra?

2. Može li Grad Zagreb danas javno objaviti konkretne preuzimatelje ili ugovorene kapacitete za 116.657 tona GIO-a godišnje, koliko službena dokumentacija predviđa već za 2029. godinu?

3. Ako konkretni ugovori još ne postoje, zašto se projekt ubrzava prije nego što je javnosti prikazan dokaziv i dugoročno održiv plan plasmana GIO-a?

4. Zašto analiza raspoloživih kapaciteta za termičku oporabu GIO-a u Hrvatskoj i Europskoj uniji nije bila predmet Studije utjecaja na okoliš?

5. Što se konkretno događa s GIO-om ako zbog tržišnog, logističkog ili ugovornog poremećaja predviđenih 30 dana privremenog skladištenja više nije dovoljno?

Ugroza zagrebačkog vodonosnika i izvorišta vode

6. Zašto Grad smatra prihvatljivim ovako veliko postrojenje smjestiti na području koje službena dokumentacija opisuje kao dio zagrebačkog vodonosnika ključnog za javnu vodoopskrbu i vrlo osjetljivog na onečišćenje?

7. Zašto je za Grad prihvatljiva činjenica da se najbliža zona sanitarne zaštite izvorišta nalazi svega približno 250 metara od zahvata?

8. Hoće li PFAS biti obvezan parametar redovitog monitoringa podzemnih voda prije izgradnje i tijekom rada CGO-a – da ili ne?

Netransparentnost monitoringa i opasne PFAS tvari

9. Ako hoće, u kojem će dokumentu to biti izrijekom propisano i zašto PFAS nije posebno naveden kao parametar monitoringa u ključnim javno dostupnim dokumentima projekta? Ako neće, na temelju čega je donesena odluka da ga nije potrebno posebno pratiti?

10. Hoće li prije početka radova biti napravljeno javno dostupno nulto stanje PFAS-a i drugih relevantnih onečišćivala u podzemnim vodama, na mjernim točkama uzvodno i nizvodno od lokacije? Gdje će se točno nalaziti piezometri, koliko će ih biti, koji predstavljaju hidrogeološki uzvodne, a koji nizvodne kontrolne točke, kolika će biti učestalost uzorkovanja, granice kvantifikacije za pojedine PFAS spojeve i koja će izmjerena vrijednost automatski pokrenuti interventne mjere?

11. Hoće li rezultati monitoringa podzemnih voda biti kontinuirano javno dostupni građanima na internetu, bez potrebe za pojedinačnim zahtjevima za pristup informacijama?

12. Tko će institucionalno i financijski snositi odgovornost ako se nakon početka rada utvrdi onečišćenje podzemnih voda koje se može povezati s radom CGO-a?

Financijski rizici i potreba za neovisnom revizijom

13. Zašto Grad ide dalje s projektom procijenjene vrijednosti oko 155 milijuna eura bez PDV-a prije nego što su sva ova pitanja zatvorena konkretnim dokumentima, ugovorima i obvezama?

14. Je li gradonačelnik Tomislav Tomašević spreman prije početka izgradnje naručiti potpuno neovisnu stručnu reviziju Studije utjecaja na okoliš, od institucije koja nije sudjelovala u pripremi projekta?

15. Ako je Grad potpuno uvjeren da su projekt, lokacija i predložene mjere zaštite sigurni i kvalitetno analizirani, zašto bi se protivio takvoj neovisnoj reviziji?

Incidentni scenariji i europski standardi

16. Sama Studija navodi da, ako se izlazni tokovi ne mogu plasirati i skladišni kapaciteti se popune, može doći do prekida primanja otpada u CGO Zagreb. Ako se to dogodi, kamo će Grad Zagreb tada usmjeravati stotine tisuća tona otpada koje CGO treba zaprimati i postoji li za taj scenarij konkretan rezervni plan?

17. Službeni odgovori na primjedbe navode spremnik za opožarenu vodu kapaciteta 800 m³, ali istodobno priznaju da u Studiji nije detaljno prikazan proračun njezina kapaciteta i da će se detaljna analiza napraviti tek u kasnijoj fazi projektiranja. Na temelju kojeg je „worst case“ požarnog scenarija onda zaključeno da je 800 m³ dovoljno za zadržavanje kontaminirane vode i zaštitu vodonosnika?

18. Hoće li se PFAS redovito analizirati u industrijskim otpadnim vodama CGO-a prije i nakon lokalnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda te prije njihova ispuštanja u sustav javne odvodnje prema CUPOVZ-u? Ako neće, na temelju čega Grad može dokazati da se PFAS neće samo prenijeti iz CGO-a u drugi dio vodnog sustava?

19. Kako će program monitoringa podzemnih voda oko CGO-a biti usklađen s Direktivom (EU) 2026/805, kojom su u europski okvir standarda kakvoće podzemnih voda uvedeni parametri „Sum of PFAS“ i „Sum of 4 PFAS“, dok se države članice potiču i na praćenje parametra „PFAS Total“? Hoće li Grad navedene standarde i preporuke ugraditi u program monitoringa podzemnih voda CGO-a prije utvrđivanja nultog stanja i prije početka njegova rada?

Poruka građana: Tražimo ugovore, a ne PR obećanja

Iz inicijative napominju kako izdavanje same upravne odluke ne briše realne rizike na terenu. „Zagreb mora riješiti problem otpada i zatvoriti Jakuševec, ali potreba za rješavanjem jednog problema ne smije postati opravdanje za stvaranje novog i potencijalno opasnijeg ekološkog žarišta”, poručuju iz RESPIRA-e.

Ističu kako projekt ove magnitude u neposrednoj blizini naselja zahtijeva maksimalnu preciznost, mjerljive obveze i transparentne ugovore, a ne puka uvjeravanja građana da će „sve biti u redu”. Ako ugrađeni sustavi zaštite zakažu, posljedice na svojoj koži neće osjetiti autori političkih PR poruka ni izvođači radova, već građani istočnog dijela Zagreba koji će uz ovo postrojenje živjeti desetljećima.