Posljednji pozdrav voljenom dlakavom članu obitelji

Mijenja se odnos građana prema smrti kućnih ljubimaca: Sve veći broj Zagrepčana traži dostojanstven ispraćaj u Spomengaju.

Odnos Zagrepčana prema kućnim ljubimcima proživljava veliku transformaciju. Dok je briga za ljubimce tijekom njihova života odavno standard, sve je vidljivija promjena i u trenutcima njihova odlaska. Građani se u teškim trenutcima gubitka sve češće oslanjaju na Spomengaj, zagrebačko groblje i krematorij za kućne ljubimce, tražeći način da se od svojih suputnika oproste s poštovanjem.

Statistički podaci potvrđuju ovaj trend: tijekom prošle godine Spomengaj je zaprimio 743 tijela životinja, što ukazuje na rastuću potrebu za profesionalnim i emotivnim pristupom smrti ljubimca.

Emocionalna veza jača od fizičkog odlaska

„Svake godine obraća nam se sve veći broj građana. Kada je Spomengaj prije sedam godina počeo s radom, javnost se tek upoznavala s dostupnim mogućnostima. Prošlogodišnje brojke jasno govore da su se vremena promijenila“, ističe Tomislav Baća, voditelj Spomengaja.

Prema njegovim riječima, ključni faktor je snažna emocionalna povezanost vlasnika i ljubimaca. „Fizički prekid te veze donosi veliku tugu. Vlasnici žele znati gdje počivaju posmrtni ostatci njihovih ljubimaca i žele ih ispratiti na dostojanstven, a nerijetko i formalan način“, objašnjava Baća.

Trendovi u ispraćaju: Kremacija i personalizirani spomenici

Najtraženija usluga i dalje je pojedinačna kremacija, koja je prošle godine obavljena u 693 slučaja. Većina vlasnika odlučuje se preuzeti pepeo u urni, dok je na samom groblju zabilježeno 50 ukopa tijela ili urni.

Osim same kremacije, raste potražnja i za popratnim uslugama:

Organizacija ispraćaja: Ceremonije se održavaju u posebnim dvoranama ili vanjskom paviljonu.

Prijevoz tijela: Profesionalna usluga koja olakšava logistiku u teškim trenutcima.

Personalizacija: Sve su popularnije ručno izrađene urne s imenom ljubimca, kao i nakit izrađen u znak sjećanja na preminulu životinju.

Moderni Zagrepčani smrt ljubimca više ne tretiraju samo kao komunalno pitanje, već kao intiman gubitak koji zaslužuje sjećanje koje traje.