„Mi smo, braćo, hrvatskog sinci plemena...“

Kratki povijesni štiklec prof. Mirka Petravića.

        Preporodno oduševljenje u prvoj polovici 19. stoljeća zahvatilo je i crkvene krugove, pa tako svećenici u matičnim knjigama latinski jezik zamjenjuju hrvatskim. Sesvetski župnik Dragutin  Iaugcer počinje matične knjige voditi našim jezikom, i to kajkavski, 1849. g. Kako je i danas još čitka ta sočna kajkavska crkvena frazeologija:

        „Počimle se u Imenu Gosponovom leto 1849.“

        „Stipan Lackovič Mladenec pokojnoga Josipa Lackoviča sin rodjen vu župi

        Bistrički i vezda župlan sesvečki za svom zaručnicom Doricom Divojkom

        Šimona Dikmiča kčerjom triput jest ozvan i u nazočnosti preštimanih

        svedokov... venčan jest ...“

        „Kata ostavlajuč u životu muža svojega ... u 54 dobe svoje letu za vsem

        duhvnem obzkerblena umerla i ... u cinktoru sesvečkom zakopana i

        sprevodjena po ... župniku sesvečkom.“

        „Štefek nedužni, sin pok. Gergura Telinec iz Retkovec župe granešinske,

        pastorek Ivana Cesar – 3 god.“