Završna skupna izložba i promocija kataloga izložbenog ciklusa Zapisano u genima II

U sklopu epidemioloških mjera u virtualnom okruženju u Muzeju Prigorja otvorena je završna skupna izložba i promoviran katalog izložbenog ciklusa ZApisano u genima II.

 Muzeju Prigorja o d jučer je bogatiji za još jedan zanimljiv i nadasve jedinstven izložbeni postav. Naime, u petak, 20.11.  izložbeni ciklus „Zapisano u genima II“,  kojeg u organizaciji HULULK-a kao svoj kustoski koncept predstavlja Sanda Stanaćev Bajzek, zaokružen je skupnom izložbom i promocijom kataloga kojim se prezentirao sam projekt te tri umjetnička dvojca koji su nam se predstavili ove jeseni i svojim samostalnim izložbama. Tako se poznatim obiteljskim parovima – ocu i kćeri Botteri , odnosno ocu i kćeri Žiljak pridružio u Muzeju još jedan osebujan umjetnički, i to kiparski par – otac i sin Popijač. Njihove „klasične“ kiparske uratke, ali i one koji  vidljivo odmiču od tog pojma, poput Izidorovih neobičnih lula ili Petrovih „skulptura neutralne plovnosti“, možemo pogledati  u zajedničkom postavu sa slikama Ane Marije Botteri i Josipa Botterije Dinija te računalnim grafikama Jane Žiljak Gršić i Vilka Žiljka. Ovi zanimljivi umjetnički dvojci, koje čine nadasve iznimni umjetnici, ponovna su potvrda da naš talent jest „zapisan u genima“.  

Na izložbi tako uz recentne infrared računalne grafike Jane Žiljak Gršić i Vilka Žiljka možemo vidjeti vedute europskih gradova ovjekovječene na kolorištički bogatim akrilima Ane Marije Botteri i Josipa Botterija Dinija. A uz bok Botterijevom „Slapu“ – slici u kojoj fascinacija linijom i njenim potencijalima u gradnji slike , suvremene su forme „objekata neutralne plovnosti“ Petra Popijača i čudesne lule Izidora Popijača izrađene od tisućljetnog hrasta. Uz neobične haljine jane Žiljak Gršić ili njezine poštanske marke u koje je implementirana infrared tehnologija  stoje klasične sakralne skulpture Petra i Izidora Popijača.Znanost i umjetnost sučeljavaju se tako u skladnoj dihotomiji Božjeg i ljudskog, duhovnog i materijalnog, u skulpturi, reljefu, slici, grafici i dizajnu. 

„Koliki su utjecaji kada smo zaključili da su oni neminovni? Kolike su različitosti? Koliko je srodnost tek posjedovanje istovjetnog talenta, a koliko je srodnost i odabir istog umjetničkog izraza produkt života u specifičnom okruženju, pogotovo umjetničkom, koji nije samo zanimanje, već i način života? Koliki su svjesni odmaci, pa čak i otpori i želje da se „nasljednici“ ne poistovjećuju s poznatim roditeljima? Tri umjetnička para pokušala su nam svojim djelima na to odgovoriti drugim ciklusom zajedničkih izložbi očeva i njihove djece, koje su ujedno postale i prilika nove valorizacije i aktualizacije umjetničkih osobnosti koje ne smiju biti zaboravljene i koje pokazuju da istinske umjetničke vrijednosti ne jenjavaju već neminovno žive u stvaralaštvu, u genima vlastite djece.“-

iz predgovora Sande Stanaćev Bajzek