Održana tribina Vesna Parun - Što uopće znači prepjevavati poeziju?

U Muzeju Prigorja čuvaju se tri Paruničina opremljena potpisana prepjeva antologijskih njemačkih pjesnika Goethea, Heinea i Rilkea.

U povodu obilježavanja 100. godišnjice rođenja Vesne Parun, a dan uoči 12. godišnjice njene smrti, u organizaciji Društva hrvatskih književnih prevodilaca u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića održana je tribina iz ciklusa Litterarum translatio o književnoprevodilačkom radu Vesne Parun - Što uopće znači prepjevati poeziju? Manje je poznato da se Vesna Parun, uz devedesetak autorskih knjiga koje je objavila, bavila i prevođenjem poezije s njemačkog, francuskog, slovenskog i bugarskog jezika. 

U Muzeju Prigorja čuvaju se tri Paruničina opremljena potpisana prepjeva antologijskih njemačkih pjesnika Goethea, Heinea i Rilkea o kojima je govorila red. prof. Milka Car, dok je Paruničine prijevode poezije Vladislava Petkovića Disa na francuski jezik predstavila izv. prof. Maja Vukušić Zorica. O bugarskoj dionici Paruničina književno-prevodilačkog rada govorila je Ksenija Banović, koja u suradnji s Muzejom Prigorja, upravo radi na izložbi o životu Vesne Parun na relaciji Sofija - Zagreb, u periodu od 1962. do 1968. godine.

U prepjevu zbirke Viteški Zamak Hriste Jasenova, koju je u vlastitoj nakladi objavila 2006. godine, Vesna Parun kaže:

„Prepisujući prepjeve rukom, po tko zna koji put – kao u dobra stara spora vremena – hvatala me sumnja u njihovu točnost; gorka spoznaja da je ono najčarobnije u nečijoj poeziji neprevodivo, jer je riječ postala muzikom. Poezija je veliki mag. Možda sam u nekoj pjesmi dotaknula njezin vrh. Što uopće znači prepjevati njezinu poeziju? Lišiti je najprije njezine odjeće jezika, strgnuti s nje te čudne tuđe nam riječi, da ostane od nje tek gola misaona stabljika. Stabljika glazbe, na koju ćemo nasaditi onu istu biljku, u tkivo drugog jezika utkanu. U drugu riječ, koja joj se opire. Koja je ne voli, dok ne izvuče iz nje za sebe bar zrnce ljepote".

Autor teksta: Tomislav Mrčić