Predstavljena knjiga Milana Lažete: Moji predci, od Adama do Marijana

MIlan Lažeta autor je već osam knjiga s tematikom ričičkih plemena (prezimena), jedne knjige s prezimenom iz sjevernijih dijelova Hrvatske a o ova deseta je nastala kao posljedica želje za širim ili dubljim proučavanjem nasljeđa što ga je odvelo i u znanost kroz proučavanja gena.

U punoj dvorani Uduge zelene i plave Sesvete, u srijedu , 28. prosinca predstavljena je knjiga Milana Lažete  „Moji predci od Adama do Marijana“. Knjigu je predstavio Mate Maras, naš poznati hrvatski prevoditelj i pjesnik, dobitnik velikog broja prestižnih nagrada koja je primio za svoje radove kako u zemlji tako i u svijetu, zatim (izvanredni) prof. dr. sc. Marko Rimac i sam autor koji je istovremeno i urednik knjige. 

Milan Lažeta rođen je 1942. u Ričicama. Jedno je od 9 djece Marijana i Mare rođ. Mustapić. Niže razrede osnovne škole završio je u Ričicama, a više u Lovreću. Realnu ili Opću gimnaziju završio je u Bjelovaru 1961. a 1968 je diplomirao na Rurarsko geološko naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1969. oženio se s Nevenkom rođ. Temši te ima dvoje djece, Tihomira i Silviju koja je moderirala samo predstavljanje. Cijeli  radni vijek proveo je u Ini na raznim proizvodnim i rukovodnim mjestima, a 2007. g. je umirovljen. 

Proteklih dvadeset godina intenzivno se  bavi poviješću prezimena. Autor je već osam knjiga s tematikom ričičkih plemena (prezimena), jedne knjige s prezimenom iz sjevernijih dijelova Hrvatske, a o ova deseta je nastala kao posljedica želje za širim ili dubljim proučavanjem nasljeđa što ga je odvelo i u znanost kroz proučavanja gena. Već na prvim stranicama knjige autor je istaknuo emotivnu posvetu - Onima koji me počastiše

svojim genima.

Autor u svojoj knjizi kreće od istinskih početaka držeći kako svi imamo svoj temelj u jednom iskonskom pretku. Tako je najprije obradio biblijske prapovijesne pretke kroz Adamovo, Noino, Terahovo i Isusovo rodoslovlje. Nakon toga govori o svojim drevnim genetskim precima. Analiza uzorka sline je pokazala da autor pripada genskoj skupini ljudi haplogrupe I2a čiji je najstariji poznati predak živio na području današnjeg Iraka prije 25 000 godina. Toj genskoj skupini pripada većina Hrvata u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini koji su na svoja područja iz Iraka došli prije svojih 20000 godina.

Kroz samu prezentaciju, autor je sa svojim sugovornicima kroz dijalog i na jedan interaktivan i zanimljiv način objasnio genetske zavrzlame i pokušao približiti zakonitosti genetike. Zanimljivo je istaknuto kako većina nas možda zna svoje bake i djedove od strane oba roditelja no rijetko tko poima činjenicu da i te bake i djedovi imaju svoje roditelje i bake i djedove sa svojim prezimenima i naslijeđem pri čemu odlazimo u daleku genetsku prošlost i dolazimo do velikog broja prezimena (i gena) koji su satkani u našem biću. Knjiga sadrži  imena i prezimena svih poznatih autorovih genetskih predaka do sedmog a negdje i do osmog i devetog koljena. Lažeta opisuje i prilaže slike kako bi objasnio i prikazao sličnosti u obiteljskoj zajednici Marijana Lažete Matina kao i sličnosti u obitelji Tihomira Lažete Milanova (autorovog) sina.

Prezentacija je u nekoliko navrata izazvala suze u očima prisutnih a posebno emotivan trenutak za većinu prisutnih u dvorani bio je onaj u kojem autor objašnjava samu naslovnicu knjige odnosno značaj Zovnice/Zobnice. Naime, za njega a tako i za mnoge ljude iz tog kraja bremenite prošlosti, Zovnica je bila vunena torbica u kojoj se najčešće nalazio pribor za školu i komad kruha za cijeli dan. Ona ih je pratila kroz cijeli život i u njoj se zrcale njihovi često teški životni putevi – za Milana je to bio put od gladi i učenja abecede na pločici do razmjerno spokojna i bezbrižna staračkog života. Zovnica je glavna tema na koricama obje strane knjige, a za izradu i njen dizajn na knjizi zaslužna je i autorova rodica Mira Lekić Knežević kojoj se u nekoliko navrata od srca zahvalio.

Širok je bio krug ljudi kojima se autor na kraju zahvalio na pomoći ali i na dolasku na ovu prezentaciju. Među uzvanicima je bilo dosta branitelja među kojima i general Šiljeg i saborski zastupnik iz druge izborne jedinice Ante Deur.  Nadodajmo da je cijelu prezentaciju s gitarom i pjesmom popratio Branimir Gudelj, član Klape Imota te time uvelike pridonio emotivnoj i toploj obiteljskoj atmosferi koja se nastavila duže u noć kroz druženje uz zalogaj ušćipaka, pršuta, kolača, gutljaj pića i pjesmu.