Radnička fronta okomila se na Tomaševića: Prijetnje radnicima otkazima i sudskim prijavama nisu lijeve politike!

"No ne samo da to nisu lijeve politike, već mnoge izjave gradonačelnika nisu točne, a brine neviđena nonšalancija baratanja ljudskim sudbinama", sukus je priopćenja Radničke fronte vezane uz obustavu rada radnika Čistoće.

Radnička fronta odaslala je jutros na adrese medija priopćenje podrške radnicima Čistoće koji prenosimo u cijelosti:

“Sudu ćemo prijaviti nezakoniti štrajk radnika Čistoće” - došlo je danas od navodno lijevog gradonačelnika Zagreba. Da je to došlo od desnice, ajde, ali ovo dolazi od nominalne ljevice kojoj bi takvi potezi i retorika trebali biti neprihvatljivi. Politike aktualne zagrebačke vlasti, od otpuštanja radnika do mjera štednje kojima se legitimira sve i svašta, spadaju u arsenal ekonomski desnih politika, dok lijeve politike trebaju biti socijalno osjetljive te zastupati radnike, odnosno veliku većinu društva. 

Danas se čini da je zagrebački Možemo propustio priliku da bude politička opcija koja brine za interese radnika i koja neće biti ljevica samo kada se treba odrediti svjetonazorski (iako ni tu zagrebački Možemo nije pokazao neku lijevu liniju). Mnogi radnici kao i veliki dio njihovih sindikalista bili su bezrezervno uz Možemo i pomogli im da dođu u Zagrebu na vlast. Poznata je situacija u kojoj je upravo radnik Čistoće dojavio ZG oporbi da je Bandić naredio polijevanje šmrkom Markovog trga na kojem je oporba prosvjedovala. Danas sindikalisti ne mogu niti doći na razgovor s gradonačelnikom. 

No ne samo da to nisu lijeve politike, već mnoge izjave gradonačelnika nisu točne, a brine neviđena nonšalancija baratanja ljudskim sudbinama i to onih koji i onako jedva spajaju kraj s krajem, koji svoju plaću na izuzetno neugodnom i opasnom, a društveno vrlo važnom poslu pošteno zarade. 

Gradonačelnik je rekao da je njihova vlast poštivala i da poštuje kolektivni ugovor. No, radnici traže povećanje koeficijenata koje je obećano prije skoro dvije godine sporazumom o sistematizaciji koji je dio kolektivnog ugovora. 

Rekao je da su plaće radnicima Čistoće koji sada štrajkaju povećane 13 posto. Plaće su povećane neznatno, a u postojećoj inflaciji to znači da je zapravo došlo do pada kupovne moći radnika.

Povećali su se neoporezivi primici, što znači da će mirovine radnicima biti kao da nema nikakvog povećanja. 

Optužba da sindikati traže “linearno povećanje”, a da je uprava željela povećati najniže plaće znači “mutiti vodu” - postoji sistematizacija, koeficijenti i prema njima se treba i odrediti povećanje plaća. 

Gradonačelnik tvrdi da su agencijski rad ukinuli, a da su svim agencijskim radnicima dali ugovor o radu. U valu otkaza u Holdingu uprava je najprije odlučila ne produžiti stotine ugovora agencijskih radnika da bi zatim zaposlili tek nekolicinu radnika u operativi. 

“Zagrebu je ozbiljno prijetio bankrot”. Grad Zagreb uopće nije imao neodrživo visoku razinu duga, pogotovu ako ga usporedimo s nizom europskih metropola. Jedna od četiri najpoznatije rejting agencije - Moody u svojem izvještaju netom prije dolaska nove vlasti navodi da je neposredni dug Zagreba “umjeren i da predstavlja 27% operativnih prihoda“.*

Posebno je zabrinjavajuća teza da radnici Čistoće ne trebaju štrajkati jer imaju solidne plaće u usporedbi s nekim drugim zanimanjima. Osim što je usporedba s medicinskim sestrama i policajcima netočna, jer čak i potplaćene medicinske sestre i policajci ipak imaju veća primanja, jer su plaće operativaca Čistoće na samome dnu (što je u ostalom i razlog zašto manjka radnika), takvo dovođenje u vezu služi samo zato da bi se potaknula klasična nesolidarnost i okrenulo jedne radnike protiv drugih. Jednima neće biti bolje ako je drugima lošije. Radnicima Čistoće osnovna je plaća 640 eura (4.800 kuna), a nju većina radnika podiže prekovremenim radom i noćnim radom, kako bi mogli preživjeti! Izjave šefa Čistoće da je prosjek za komunalnog radnika 990 eura, a 1240 za vozača, sigurno nisu točne na što su upozorili radnici i sindikati. 

Nedopustiva je gradonačelnikova prijetnja da će “prijaviti sudu ovaj nezakoniti štrajk” te da trošak od 100.000 eura dnevno (?) trebaju snositi sindikati jer su se solidarizirali s ljudskom reakcijom radnika koji su stali uz svoje kolege koji su, i to je uprava priznala, dobili nepotrebno izvanredne otkaze. Prije svega, stječe se dojam da su radnici otkaze dobili zato jer su snimljeni, a rečeno je i da su “narušili ugled” firme koja je pokazala da je sklona otpuštanju najslabije plaćenih radnika, čime se ipak kompenzira neuspjeh “nove politike razvrstavanja”. Ako je netko “narušio ugled” onda je to predsjednik Uprave prave Holdinga Ivan Novaković koji je izjavio da ako radnici Čistoće ne budu odvozili smeće da “nema potrebe za njima”.

Matija Subašić Maras, članica Uprave Holdinga koja je priznala da su povukli otkaze zbog “novih okolnosti” i saznanja koja su dobili od radnika - neće dobiti “izvanredan otkaz” zbog loše obavljenog posla, koji je ipak puno bolje plaćen od posla operativnih radnika. Vidjeli smo kako izgledaju zagrebačke ulice kad se smeće ne odvozi samo par dana. Bez rada radnika Čistoće život u Zagrebu bio bi nezamisliv, no bez ovakvih šefova i upravljačkih struktura Holdinga bismo se snašli.

Pita se gradonačelnik “gdje je moguće da sutra, recimo, dođe jedna medicinska sestra i kaže – mi sad idemo u štrajk”? To je svakako moguće u zemlji koja poštuje radnička prava, gdje je industrijska akcija - štrajk, legitiman način pritiska radnika na poslodavca. Ljevici je jedna od osnovnih zadaća micanje prepreka za štrajk, kao i danas prisutne kriminalizacije štrajka. Svakako izjave zamjenice gradonačelnika koja je prijetila, pak, time da postoji “cijeli dijapazon sankcija i otkaza” ako se radnici ne vrate na posao, ne pridonose proradničkim politikama.

Radnici Čistoće nisu se na ovaj štrajk odlučili bez razloga, radnici su održali masovni prosvjed još u prosincu koji su Uprava ali i dio medija ignorirali, a mnogi su se nadali da će poslovična nesolidarnost potopiti i ovu radničku akciju. Zahtjevi radnika su legitimni i nebitno je jesu li najprije istaknuli jedan ili jedanaest zahtjeva, radnici su se organizirali i jasno komunicirali svoje zahtjeve.

Radnici Čistoće su pri tome pokazali više solidarnosti i mudrosti, ljudske povezanost, borbenosti nego mnogi prije njih. Na prijetnje otkazima su poručili “možete nam jedino podijeliti otkaze - svima”. Jasno je da su shvatili da su nepobjedivi ukoliko su - jedinstveni.

Zato, velika podrška radnicima Čistoće!