Beton i smeće guše Sesvete: ZIPS upozorava na dramatično uništavanje najveće zagrebačke četvrti

Dok divlji deponiji niču u svakom šumarku, agresivna stanogradnja bez ikakvog reda i zelenila trajno uništava dostojanstvo života građana.

Najveća zagrebačka gradska četvrt nalazi se pod udarom dviju velikih prijetnji: divljih odlagališta smeća i agresivne, neplanske stanogradnje. Iz udruge Zelene i plave Sesvete upozoravaju da ove pojave sustavno uništavaju prostor i dostojanstvo života stanovnika, koji se istovremeno utapaju u kreditima kako bi obiteljima osigurali krov nad glavom.

Sesvete se suočavaju s nevjerojatnim paradoksom. Iako su prostorno najveća četvrt s najvećim brojem stanovnika u Zagrebu, nemaju niti jedan javni park, a u samom središtu mjesta  umjesto gradskog centra i dalje se nalazi gospodarska zona.

Novi GUP bez vizije i hrabrosti

Dugo najavljivane izmjene Generalnog urbanističkog plana (GUP) dočekane su s puno zebnje, koja se na kraju pokazala opravdanom. Prema ocjeni udruge, novi prijedlog GUP-a ne donosi nikakvu hrabrost ni jasnu viziju razvoja, već nudi samo površna rješenja zbog kojih Sesvete i dalje ostaju zakinute u odnosu na ostatak Zagreba.

S druge strane, lokalni investitori vješto koriste nefunkcionalnost državnog i gradskog sustava. Pod izlikom da "ljudima osiguravaju krov nad glavom", grade zgrade koje se uopće ne uklapaju u mirna obiteljska naselja.

Tepih od umjetne trave umjesto dvorišta

Izlazak na teren i fotografije koje su poslali sami građani otkrili su poraznu stvarnost na gradilištima diljem Sesveta, od Brestja do Popovca:

Nove stambene zgrade grade se tik uz obiteljske kuće i potpuno im zaklanjaju sunce.

Dvorišta su pretrpana parkiralištima bez ijednog stabla, trave ili okretišta za automobile.

Pojedini investitori čak zaposjedaju državnu zemlju za privatni parking.

Zabilježen je i bizaran slučaj gdje je investitor, kako bi dobio uporabnu dozvolu, preko betona prostrao tepih od umjetne trave.

Stanovnici za radove najčešće saznaju tek kada u naselje stignu bageri, kada je za bilo kakvu reakciju već prekasno.

Tko i kako izdaje dozvole?

Zbog svega navedenog, udruga postavlja javno pitanje nadležnim institucijama, inspekcijama i Ministarstvu graditeljstva: Kako ovakvi projekti uopće prolaze tehničke preglede i dobivaju uporabne dozvole? Postavlja se i pitanje uloge komunalnih redara i građevinskih inspektora koji bi trebali kontrolirati što se događa na terenu.

Iz udruge naglašavaju da se sporne dozvole i dalje redovito izdaju te da se praksa nije promijenila ni nakon smjene bivše gradske vlasti (koalicije Bandić–HDZ). Većina objekata koji se danas grade temelji se na dozvolama izdanim za vrijeme aktualne vlasti, pri čemu se izdvaja tek nekoliko "dvorskih projektanata" koji unatoč zelenoj politici zatvaraju oči pred betonizacijom.

"Sesvećani, svi drugi mogu, ali vi nemate pravo zaboraviti da su Sesvete naš dom. Spasimo ga i učinimo dostojanstvenijim prije nego što bude prekasno", zaključuju u udruzi.

Dodatna pojašnjenja:

Prema Generalnom urbanističkom planu (GUP) Zagreba, točan postotak koji građevna čestica mora ostaviti slobodnim (neizgrađenim) ovisi o specifičnom urbanom pravilu i zoni namjene u kojoj se zemljište nalazi. Međutim, opći urbanistički standardi i nedavne  izmjene GUP-a u Zagrebu  nameću jasna minimalna pravila za neizgrađeni dio parcele:

1. Koeficijent izgrađenosti čestice (Kig)Za većinu zona stambene (S) i mješovite (M) namjene u Sesvetama, maksimalni koeficijent izgrađenosti čestice iznosi 0,3 do 0,4.To znači da se tlocrtno smije izgraditi najviše 30% do 40% površine gradilišta. Slijedom toga, minimalno 60% do 70% građevinske čestice mora ostati neizgrađeno (slobodno).

2. Obavezni udio "prirodnog terena" (zelenih površina) Važno je naglasiti da slobodni dio parcele ne smije biti potpuno betoniran ili pretvoren u parkiralište. 

Prema strožim pravilima novog gradskog GUP-a: Za novu višestambenu i mješovitu gradnju propisan je najmanji obavezni udio prirodnog terena od minimalno 20% do 30% ukupne površine čestice. U pojedinim zonama niske gradnje ili zaštićenijim područjima taj postotak prirodnog (zelenog) terena mora biti znatno veći – u nekim pravilima čak i do 60%. Prirodni teren zakonski se definira isključivo kao upojno tlo bez ikakve nadzemne ili podzemne gradnje (dakle, bez podzemnih garaža, popločenja, bazena ili umjetne trave).  

Upravo je ignoriranje ovih omjera (betoniranje neizgrađenog dijela čestice radi parkirnih mjesta) ključni razlog reakcije udruga na terenu, jer propisi nalažu da većina parcele mora ostati otvorena i zelena.