Foto: Sesvete danas, Borko Samec
Tribina naslova Životne priče na kojoj je gošća bila Ljilja Vokić održana je sinoć u Knjižnici Sesvete.
Jedna od zacijelo napoznatijih osoba iz domene obrazovanja u novijoj hrvatskoj povijesti je Ljilja Vokić. Ova profesorica croatistike svojedobno i ministrica prosvjete i školstva, te ravnateljica zagrebačke VII gimnazije, nema osobito pozitivno mišljenje o Školi za život kakav je otprilike naziv aktualne reforme školstva u Hrvatskoj.
Tribinu je vodio Mario Raguž, urednik i novinar Hrvatske televizije, koji je uvodno rekao kako ju mnogi bez obzira na svjetonazor percipiraju kao najuspješniju ministicu prosvjete i športa.
Ljilja Vokić je za vrijeme obavljanja dužnosti ministrice od 1994. do 1998 uvela besplatne udžbenike za sve učenike u Hrvatskoj, što je odmah nakon nje ukinuto, da bi tek u ovo novije vrijeme ponovo sve to bilo vraćeno. Gorljiva zagovornica nužnosti razvoja obrazovanja, jedina je hrvatska ministrica obrazovanja koja je prije kraja mandata odstupila s dužnosti zbog protesta i svađe s tadašnjim premijerom Matešom izjavivši da će propasti ona država u kojoj nikoga nije briga za školstvo.
Na žalost malobrojnim nazočnim Sesvećanima ispričala je njeno viđenje razvoja školstva koje se uvelike razlikuje s aktualnim konceptom, pojasnila je svoj stav zašto učenici nižih razreda ne bi trebali se koristiti tabletima, a mobitelima samo u najnužnije svrhe kontakta, te iznijela niz zanimljivih štikleca iz svog života i rada.
Za svoj aktivan doprinos školstvu odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.) te je 2010. godine za životno djelo dobila Nagradu Ivan Filipović za rad u srednjem školstvu.