Šumski put Blaguša - Laz koji je ujedno i požarni put potpuno je devastiran, neprohodan je i za traktore

Mještani iz čak 12 mjesnih odbora iz Kašinsko - Blaguškog bazena koji imaju svoje šume na prostoru od Blaguše i Kašine do Laza odnosno zagorske granice ne mogu im pristupiti, jer je put koji je ujedno i protupožarni put upotpunosti postao neprohodan čak i za jače traktore.

"Ma čak i oni mještani koji imaju jake i velike traktore ne mogu voziti doma drva za ogrjev, jer možda će njihov traktor i proći, ali prikolica neće", kazuje nam na početku jedne velike u duboke kaljuže usred puta predsjednik M.O. Blaguša Stjepan Combaj, mnogima poznati dugogodišnji predsjednik lokalnog DVD-a, svojedobno i zamjenik predsjednika VZG-a Zagreba, da ne nabrajamo dalje.

Pojavio se veliki problem na uskom, ali dugačkom šumskom putu. "To je naš lokalni autoput, pola u šali, pola u zbilji govori Combaj tvrdeći da je situacija s njime u redu, sada bi za vrijeme dok smo zajedno boravili za tom putu,  nekih dva sata, uz nas prošlo možda i desetak traktora, međutim, nema nikoga, jer je neprohodan. 

Od kraja asfalta na početku tog velikog šumskog kompleksa provozali smo se s vatrogasnim džipom DVD-a Blaguša kojeg je vozio predsjednik DVD-a Mario Bošćak, a ujedno je i dopredsjednik VMO Blaguša. Društvo nam je pravio i Ivan Tušek, član Vijeća. S teškim terenskim vozilom kojim vatrogasci mogu i trebaju doći gotovo svuda, po svakakvom terenu, uspjeli smo proći manje od pola kilometara.

"Do kraja, odnosno do Laza i početka Krapinsko Zagorske županije još je oko 3 kilometara. Iz 12 okolnih mjesnih odbora možda 200 ili i više domaćinstava sada nema pristup svojim parcelama radi uništenog puta", govori nam Bošćak, a Combaj se nadovezuje:

"Vidite, gotovo cijelo ljeto je suša, šuma je potpuno suha, ali ovdje u ovom dubokom blatu uporno stoji voda ne dozvoljavajući nam komunikaciju s daljnjim prostorom. A što da se dogodi požar? Pukne grom, upali suho lišće i granje koje može planuti kao barut. Kako će doći vatrogasci? Hoćemo li s mora zvati kanader? To bi bila prava sramota za ovaj kraj!", ljutito gestikulira Combaj dok s naporom izbjegava izgovoriti teže riječi od onog jednostavnog da su od nadležnih više puta tražili rješenje i sanaciju.

"Ne treba tu puno sredstava, treba bagerom ili buldožerom poravnati ove goleme rupe u koji se ulila voda, nasuti kamena i stvar je riješena. Čak nije nužna sanacija cjelokupne dužine puta, nego tih desetak neprohodnih jaruga punih dubokog gliba", u glas pričaju sva trojica Blagušana koji su nam predstavili svoju lokalnu "znamenitost". 

Pokušavamo ih malo isprovocirati: Pa zašto bi Gradska četvrt trebala sanirati put koji koriste i izraubali su lokalni stanovnici?

"Iz istog razloga zašto država treba održavati državne ceste, zašto županije trebaju održavati županijske i gradovi svoje lokalne prometnice. Ovo je javni put, a ponajviše je stradao od oborina i nebrige nadležnih. Treba li Grad Zagreb reći da ne želi održavati neku malu lokalnu ulicu u gradu, jer ju koristi samo lokalno stanovništvo? Ja smislim da  treba održavati sve svoje prometnice, od one najvažnije do posve lokalne, a ponovit ću, ovo nije tek samo lokalna prometnica, to je i naš šumski autoput i vatrogasni put vrlo visoke važnosti u našem protupožarnom planu", vrlo temperamentno s povišenim tonom odgovorio nam je Štef Combaj dajući do znanja da su građani odnosno korisnici ovog puta upotpunosti u pravu kada traže od nadležnih rješenje svojeg problema, a što ne bi trebalo biti ništa komplicirano.

"U Gradskoj četvrti imaju svoj budžet i lijepo molim da se jedan dio, a to vjerojatno nisu svi novci ovog svijeta, preusmjeri u uređenje našeg puta i to odmah, prije jesenskih kiša, jer tad će već biti kasno za kvalitetnu sanaciju, a mještani će krenuti u zimu bez ogrjevnog drva iz vlastitih šuma" zaključuje Combaj.

"Još svakako treba reći da ovaj put koriste i lovci koji pred zimu dovoze hranu u hranilišta za divljač. Ovo je ogromni šumski kompleks, najveći u Sesvetama, treba dovesti veliku količinu hrane, uglavnom kukuruz i bale sijena, a to nećemo moći bez sanacije puta. Uzdamo se barem da nova gradska vlast koja proklamira zaštitu okoliša akceptira barem ovaj dio održivog suživota s divljim životinjama, dakle da nam sanacijom puta omogući brigu za divlje životinje", nadovezao se Tušek s tonom glasa koji je označavao nadu da će nadležni ipak akceptirati njihove vapaje.

I to, nadajmo se, na vrijeme.