U Vugrovcu održana misa kod "Jubilarnog raspela"

Nakon obnove raspela na ulazu u Vugrovec, u nedjelju, 8. studenog održana je misa kojom je obilježena obljetnica njegovog postavljanja.

Hrvati su od dolaska ne ove prostore, odnosno pokrštavanja bili odani Papi. I građani ovog dijela Prigorja htjeli su svojedobno dati neki obol toj dugotrajnoj vjernoti, pa su izgradili i 8. studenog 1942. godine blagoslovili "Jubilarno raspelo", kojim su obilježili 1300 godina povezanosti Hrvata i Svete stolice. 

Raspelo su Vugrovčani željeli postaviti 1941, no rat i druge nepogode odgodili su za godinu dana taj naum. Ove je godine Jubilarno raspelo temeljito obnovljeno, a potom ove nedjelje slavljena je i misa kod njega. Misu su predvodili vugrovečki župnik vlč. Filip Lucić uz još jednog vurgovečkog svećenika koji je prošle godine imao u Vugrovcu mladu misu, vlč. Majka Rušca.

U nastavku pročitajte prijepis originalnih dokumenata iz doba postavljanja Jubiralnog raspela.

Godina 1942.

Nakon duge i upravo strahovite zime, sinulo je žuđeno proljeće, vrieme kad odpočinju novi poslovi.B

U blagajni novog Raspela nije više bilo novaca. Pogođeni zidari stavili su na provedenoj jeftimbi dvostruku svotu od one koju su pogodili prošle jeseni i to radi pada valute. Na svaki način trebalo je što prije sakupiti novu svotu novaca ili drugim riječima pokrenuti drugu veliku sabirnu akciju. I doista neumorni predsjednik odbora Matija Vukas stao je obilaziti od sela do sela, predanim odbornicima iz pojedinih sela da mole po drugi put milodare. 

Narod se liepo odazivao. Za kratko vrieme skupilo se oko 10000 Kuna. Unatoč natežih sezonskih poslova, gradnja je otpočela. Ali nisu gradili prije pogođeni majstori (braća Pudak) jer su na jeftimbi stavili veći zahtjev, nego je zidarski posao pogodio Vinko Vuger i drugovi za cienu od 11000 Kuna.

Gradnju je ponovno nadzirao, davao potrebne upute i savjete, a češće i sam manuelno radio, gosp. Učitelj Galović, vriedni naš blagajnik.

No skupljeni novac opet je brzo utrošen. Odbor je bio prisiljen poduzeti i treću sabirnu akciju, koju je proveo marni i strpljivi predsjednik na isti način kao i do sada. Narod je još uviek davao premda već s nekim negodovanjem. Približavala se polako jesen, pa je gradnju na svaki mačin trebala biti privedena kraju. Ali predmievalo se, da će još uvijek manjkati osjetljiva svota novaca. Zato je tajnik po odluci odbora- razašiljao obširne dopise svim poznatijim i imućnijim vugrovčanima, koji su nekada živjeli u našoj Župi, a sada su u Zagrebu ili gdje drugdje. Isto tako poslani su dopisi i poznatijim dobrotvorima dobrih i crkvenih svrha u Zagrebu i okolici. I zbilja, zamisao je sjajno uspjela. Dobila se veoma liepa svota.

Osim zidara radili su dakako i drugi majstori. Tako je tesarski posao na krovu izveo čestiti seljak Franjo Vuger. Drvo za kostur krovića darovali su obližnji seljaci. U mjesecu rujnu raspelo je pokriveno limom, a tu radnju je izveo Tomo Galović, domaći bravar. Kovačke poslove vršio je Ivica Gračak, sin Martinov i to veoma brižno i ukusno. 

U mjesecu listopadu 1942. gradnja Jubilarnog Raspela u Markovom Polju konačno je posve dovršena. Zidari su krasno oličili rasnspelo tera-bonum i sve uskladili tako da je cielokupni izgled bio divan. Iz daleka živo su se izticala zeleno obojena velika natpisna slova "JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT".

Na žuto-sivom kamenitom križu bio je liepi bijelo žuti corpus iz bronce težak 50 kilograma, onaj isti što je bio na negdašnjem raspelu. NJegova boja imitirala je boju kože. Izpod križnog kamena crnila se u krasnom kontrastu granitna ploča u veličini 85x50 centimetara na kojoj su bila veoma liepo raspoređana slova urezana i pozlaćena sačinjavajući ovaj natpis (pročitati s ploče).

JUBILARNO RAZPELO U MARKOVU POLJU 

 U srpnju 1941 god. sastavljen je odbor od 24 člana za izgradnju JUBILARNOG RAZPELA, te domaći župnik VLČ. Ivan Mitrečić bio je počasni član predsjednik i pokrovitelj ciele te velike akcije. Predsjednik odbora, a ujedno i odbornik za svoje selo Markovo Polje, bio je Matija Vukas, vriedni i veoma požrtvovani seljak. Glavni blagajnik bio je gosp. Vladimir Galović, vriedni vugrovečkiučitelj i domaći sin. Tajničke poslove (oko dopisivanja i organizacija sjednica) vodio je prigodomice Josip Dumić bogoslov. 

Ostali odbor sastojao se od po dvojice najvriednijih i najpožrtvorenijih ljudi iz svakog sela naše župe, i to stoga razloga, da se mogu što uspješnije provoditi potrebne sabirne akcije.

Poput marljivih pčelica marljivi odbornici dva po dva, zaredali su po svojim selima od kuće do kuće, da mole i pomno zatim zabilježe sve primljene milodare, od najmanjih do najvećih. da bi zatim predali glavnom blagajniku. Smjesta su se svi darovatelji, po redu. kako su davali proglasili najprije u crkvi, a zatim poimence ubilježili u redoviti blagajnički dnevnik. Na taj način svota je brzo narasla.

Tada je Odbor razaslao posebne obširme pozivnice gotovo svim vlasnicima voznoga blaga u župi Vugrovec, neka bi svaki ito po mogućnosti što prije dovezao šljunka iz Save ili kamena iZ gore, jer je prema planu — građevina imala biti betonirana.

Provizorni plan Jubilarnog Raspela dao je gosp. Učitelj Vladimir Galović, a prema njemu izradio je detaljan nacrt Nadbiskupski inžinir Jamnicki i to posve besplatno.

Kako se narod u svakom pogledu spremno odazvao, odmah je počelo s nabavkom svega potrebnog materijala. 

No uza sav svoj marljivi rad odbora, gradnja Raspela nije nikako mogla početi u jesen 1941 god. Pripreme su doduše u velikoj mjeri bile već izvršene, bili su pogođeni i zakapareni majstori (braća Puđak iz Dobrodola) ali zbog nepredviđenih poteškoća za cement, a onda zbog nastupa lošeg vremena, odbor i je, iako dosad podvojen u mišljenju, morao silom prilika odgoditi gradnju jubilarnog Razpela do sliedećeg proljeća uz odluku, da se sav novac, koji je još u blagajni preosta, utroši što prije za nabavak svega potrebnoga, jer se opazilo  padanje valute, a do tog vremena bilo je skupljeno nešto preko 12000 Kuna. 

I doista za preostatak novca u blagajni odmah su naručena u Zagrebu napisana slova, granitna ploča s cielim tekstom u zlatorezu, te križ iz vrabčanskog kamena što je preko zime doba dobavljeno doma.

BLAGOSLOV JUBILARNOG RASPELA

Blagoslov raspela održan je  8. Studenoga 1942., a obavio ga je presvietli gosp. Pavao Jehih Msgr iz Zagreba. Kod veličanstvene svečanosti bilo je više svećenika. Osim domaćeg župnika Ivana Mitrečića i vugrovečkog kapelana vlč. Antuna Cafute, slovenskoga svećenika, bili su nazočni i vič gospodin Ivan Janeš župnik susjedne župe Cerje i vlč gosp. Mijo Loina župnik susjedne župe Kašina. Svečanosti je prisustvovalo izvanredno brojan narod iz daleke okolice.

Prigodom konačnog blagajničkog izvještaja ustanovljeno je, da je za Jubilarno raspelo u Markovu Polju sve u svemu skupljena svota od 37944 Kune, od koje je utrošeno ukupno 37307 Kuna. Premda veoma zadovoljni dosadašnjim radom te velikim uspjehu u svakom pogledu, Odbor nije još uviek ostvario sve svoje ciljeve. I doista — nije dostatno bilo postaviti samo krasnu građevinu, nego je za harmoniju cjelovitosti trebalo svakako uskladiti i okolinu s Razpelom to jest ostvariti dostojan umjetni nasad, kako je to bilo predviđeno već u prvotnom planu. 

I zbilja na molbu, Zagrebačkom gradskom vrtlarstvu“ a pored toga velikim posredovanjem našega župljanina Stjepana Popovića, koji je namještenik kod istoga vrtlarstva, dobili smo već u proljeće 1943 god. divan nasad u drveću, visokom cvieću i umjetnoj živici — sve prema bogatom i stručnom planu zaslužnoga Stjepana Popovića, koji je posao sam rukovodio i  posve uspješno priveo kraju. 

Odbor Razpela, a i ciela vugrovečka župa osjećaju se uvelike zaduženima po toj njegovoj velikoj dobroti. Dobri Bog neka mu sav trud naplati.