Poruka sesvetskog župnika za blagdan Uskrsa 2020. g.

Prenosimo uskrsnu poruku sesvetskog župnika preč. Marija Miglesa

Pročitao sam negdje kako je u 11. st. u Egiptu kalif Al-Hakim naredio da se u kršćanskim kvartovima zatvore sve crkve na 9 godina. Nakon određenog vremena kalif je prošetao ulicama gdje su živjeli kršćani i ostao je šokiran onim što je doživio. Iz svake se kuće čula molitva i pjesma Bogu. Naredio je: „Odmah otvorite sve crkve i pustite neka kršćani u njima mole kako hoće! Zatvorio sam im desetke crkava, a oni su u svakoj kući otvorili jednu novu crkvu.“

Vrijeme u kojem živimo nije jednostavno. Pandemija, potres i određeni nemir u srcima ljudi. Osobno mi se miješaju emocije tuge, šoka, nevjerice, ali nade i vjere. U kratkom se vremenu puno toga dogodilo i mnogo je pitanja koja si postavljamo – od onih površnih: zašto ili kako, do onih: što ćemo iz svega ovoga naučiti i kakvi ćemo ljudi nakon svega postati?

Ove smo korizme dobili posebnu priliku i milost da uistinu zastanemo i zapitamo se kako živimo, kako radimo, kako se odnosimo jedni prema drugima, kako vjerujemo i molimo… U svemu nas tome Bog poziva na ustrajnost u svakom dobru koje činimo, ustrajnost u služenju drugima, ustrajnost u molitvi. Ovo nije vrijeme za samopromociju i populizam, za prigovaranje i kritiziranje. Vjerujem da nas sada Bog posebno poziva da budemo skromni i tihi molitelji koji ćemo crpiti snagu na Riječi iz Svetog pisma. To je najjača i najplodonosnija molitva. Uz krunicu i zagovor Majci Božjoj ništa nam drugo ne treba. 

Bog je, vjerujem, sit naše površnosti, naših rituala, izgovaranja fraza i komocije u vjeri. Navikli smo imati sve na dohvat ruke, da je sve dostupno onda kada nama to odgovara, uzimamo sve zdravo za gotovo, pa i svetu misu, ispovijed, pričest… Izgleda da nam Svevišnji sada želi nešto važno poručiti – da je konačno vrijeme da se zagledamo u svoju nutrinu i tamo susretnemo s Njim, a zatim da se osvrnemo oko sebe i uistinu pogledamo svoje bližnje, zagledamo se u njihova srca i tamo otkrijemo Gospodina. Nikada nismo imali ovako milosne korizmene trenutke koji nas žele više približiti Bogu preko naših obitelji gdje se više nego ikada moli i slavi našeg Otkupitelja. Neka vam ovo bude prilika da se u obitelji više upoznate i učite djecu o Božjoj ljubavi i Njegovoj svemogućnosti te kako nitko od nas ni na što nema pravo, nego je sve Njegov dar i kako će u životu uvijek biti uspona i padova. Samo iskrena molitva neka izlazi iz vaših srca i ne budite nevjerni, nego vjerni. 

„Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti…“ (Mt 6,6). Ovdje pomišljam na mnoge naše hrvatske branitelje koji su provodili strašno vrijeme u logorima, daleko od crkve i sakramenata, ali vjerujem itekako blizu Gospodina. Neki čak vole reći kako je ovo vrijeme kada vlada đavao, a po meni je ovo vrijeme kada đavao pati jer se Boga nikada nije više zazivalo. I zato ne bojmo se. Sve ima svoje razloge i Bog zna što čini. Sve ono što nam je sada nejasno, postat će nam jasno kada za to dođe vrijeme. 

Znajte također da niste sami, vaši svećenici i biskupi nisu vas napustili. Tu su s vama i uz vas, možda više nego ikada, a vjerujem i vi s njima. Veliki je tjedan kada pišem ove retke i znam kako bi sada naše crkve bile ispunjene. Ali, kao da vas sve imam pred sobom. Bog nam je darovao ovo vrijeme i olakšao nam odabir korizmenog odricanja ili odluke. Po tragedijama nam je dao priliku činiti dobro i pomagati ljudima. Velika hvala svim skromnim pojedincima i volonterima, osobito svim medicinskim djelatnicima, onima koji moraju raditi kako nam i u ovo teško vrijeme ne bi ničega nedostajalo. Svi oni pokazuju kako je najveća vrijednost imati srce i osjećaja za drugoga. Bog sve vidi. Pokazao nam je kako može uzeti sve, ali neće, već samo malo opominje. A kada sve ovo prođe, tada ćemo pokazati što smo naučili i jesmo li ostali potpuno Njegovi. Daj, Bože, da i tada vapimo za sakramentima kao i sada i da se ni jednom katoliku ne dogodi da mu nedjelja bude bez svete mise. 

S ovih nekoliko misli želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs. Proslavimo ga kao nikada do sada. Možda ćete ostati zakinuti za materijalne poklone i obilne stolove, ali ćete dobiti i nadam se, darovati nešto puno vrijednije, a to je svoje veliko srce i ljubav. Molite jedni za druge, molite i za nas svećenike i biskupe da možemo biti vaši dobri pastiri. Mi molimo za vas da uvijek budete jednostavni vjernici koji će svoju veličinu pokazati kroz skromnost i darivanje sebe za zajednicu. Želim svima što skoriji povratak na jedno NOVO staro u kojem ćemo zajedno izgrađivati i ono materijalno i ono duhovno.

„Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva! Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude! Neka pogled svoj Gospodin svrne na vas i mir vam podari!“  Uskrsnuo je!

Vaš župnik Mario Migles i kapelan Leopold Ćurčić