Noć muzeja u Sesvetama - Doba Sljemena i osobito rokenrola

Hrvatsko muzejsko društvo dvanaestu je godinu za redom organiziralo manifestaciju Noć muzeja, koja je u potpunosti poprimila karakteristike nezaobilaznog kulturnog događaja, a s ciljem da se potakne daljnje prepoznavanje muzeja kao dinamičnih institucija, koje potiču istraživanje, inovativnost, kreativnost, a promoviranjem baštine i njenog utjecaja na suvremene tendencije, promiču važnost interakcije muzeja s okruženjem, stvaranje nove publike i održivi razvoj muzeja i zajednice.  Ove godine tema je bila Glazba i glazbeni velikani i njihov utjecaj na društvo, kojom se želi ukazati na važnost prikupljanja, očuvanja i prezentiranja najširoj javnosti, materijalne i nematerijalne kulturne baštine, koju brojni muzeji i druge ustanove baštine u svojim zbirkama, ali i iznimnog utjecaja koji je imala glazba i glazbeni stvaraoci kroz povijest do najsuvremenijeg doba.

Otvorenjem izložbe Klik na Prigorje, u Muzeju Prigorja u Sesvetama započela je sinoćnja Noć muzeja koju je Hrvatskoj muzejsko društvo organiziralo 12. puta za redom, a u koju je bilo uključeno više od 200 muzeja u Hrvatskoj. Izložbu, u galerijskom muzejskom prostoru na drugom katu, a ujedno njome i sesvetski dio Noći muzeja otvorio je u društvu ravnateljice muzeja Morene Želle, predsjednik gradske četvrti Sesvete Dražen Markota izrazivši pri tom zadovoljstvo što se sesvetski muzej vrlo uspješno već niz godina uključuje u ovaj, ne biste vjerovali, originalni hrvatski brand, koji su posljednjih godina počeli kopirati u pojedinim europskim zemljama.

Nastavak je bio u prizemlju. U prostoru vjenčaone bio je postavljen disko sedamdesetih i osamdesetih koji je, kao i tih godina, tako i sinoć znalački vodio jedan od najboljih ondašnjih naših disc jockeja Zlatko Vodušek Voda, a upriličen je bio i pravi plesnjak s originalnom, gotovo u cjelosti, postavom sesvetske grupe Albatros. Boris Runtić Grunf, Darko Andročec Neš, Zlatko Marić i Đuro Buzar umjesto sad već, na žalost, pokojnog Ivice Stančira Gazde, svojom svirkom uveli su posjetitelje u vrijeme od prije tridesetak godina kad su rokali na sve strane.

A posjetitelja je, unatoč mnogim važnim utakmicama i drugim događanjima, bilo začuđujuće mnogo. I to ne samo onih iskusnijih koji su došli prisjetiti se kako je to tada bilo i izgledalo, nego i mnogo mladih koji su u želji da pokušaju proniknuti u duh ondašnjeg vremena, znatiželjno iščitavali postavljene panoe s originalnim fotografijama ondašnjih rok sastava koji su se vrzmali sesvetskom glazbenom scenom. Opisi njihovih nastupa iz mnogih novinskih izrezaka podjednako su zaokupljali pažnju svih naraštaja.

Zabilježili smo i iznimnu reakciju mladih djevojaka koje su, dolaskom do jednog panona naprosto počele vrištati na začuđene poglede, ali s odobravanjem posjetitelja. Na naš upit što je to tako zanimljivo Martinka Gönz uzviknula je: TO JE MOJ TATA! I doista, Damir Gönz gitarista i frontmen grupe Compania osamdesetih je godina kao mladić počeo svirati i okupio band čije smo sve članove pobrojali u najavi događanja, a pisac ovih redaka jedne od prvih svojih javnih objava, koja je i izložena na izložbi, napisao je upravo o tom sastavu.

Upitali smo nadalje Martinku, hoće li tata doći, da se nakon mnogo godina i vidimo, no, kazala je da neće jer je na gaži. To je zvučalo tako lijepo i toplo, jer Gigi, sada znamo i dalje svira, a svojedobno je vjerojatno prvi u Sesvete donio Gibson Les Paul gitaru koju su svi željeli dotaknuti. Zbog toga je dobila i ime. Na pitanje Gigiju, kak se zove ta gitara, spremno je odgovarao: zove se - NE DIRAJ. A "Ne diraj" je iz Gigijevih ruku godinama prašila (možda je još živa?), na radost mnogih mladih Sesvećana, ali i drugih prostora gdje je Companija sve svirala.

I doista bio je čudan osjećaj sinoćnje noći u muzeju negdašnjim fotkama ili napisima biti dio eksponata. Martikina mama Mirjana znana kao pjevačica grupe Mandi iz devedesetih za sada ipak može mirno spavati, jer ona još nije dio muzejske povijesti, ali vrijeme ide....

Takvih i sličnih pričica koju ukratko ispričasmo, ima u Sesvetama napretek i zorna su slika jednog vremena, jednog načina života, oblika druženja i zabave tadašnje omadine. Inače, recimo i to, ideja za izložbu koja bi pokazala blisku sesvetsku glazbenu povijest, nije potpuno nova.

Djelatnik muzeja, Josip Kovačevic Encco i sam glazbenik i karikaturista, bavi se tom mišlju već jedno vrijeme, a sada s glazbenom tematikom Noći muzeja sve se to lijepo poklopilo, pa je Encco imao prigodu, kao autor sinoćnje izložbe, izraziti svoju dugogodišnju ideju. Hvala ti Encco na tome. Čitatelji ga mogu (Pre)poznati na posljednoj fotki u galeriji fotografija.

Sinoćnji plesnjak i disko je zatvoren. Tko zna kada će, i hoće li dečki iz Albatrosa ponovo zajedno zasvirati. Grunf je u prolazu samo rekao: "Nisam sviral viša od dvedeset godina" i pitanje je kada će ponovo. No tonovi koji su izlazili pokazali su da jednom usvojenu vještinu, čovjek ne zaboravlja, a drugo je samo pitanje rutine. Dakle na ples se u muzej po ovoj ideji, više ne može, ali moguće je u uredovno vrijeme i nadalje razgledati izložbu i podsjetiti se – kak je to nekad u Sesvetama bilo, dok je Sesvetama vladalo i gigant Sljeme  i rokenrol.  Ako niste bili sinoć, preporuka je - svakako dođite.